VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 103
DR. A. DABINOVIĆ: SLAVONSKI SABOR 1273. zagrebačke biskupije kmetska sela od sela slobodnih seljaka, koji su bili samo pod sudbenošću biskupije. Za njega sačinjavaju razne vrste seljaka takozvani »marturinarii«, kmetovi, seoski robovi i tako zvani vesnici, koje gospodar šalje u pojedina sela, da tu vrše njegove zapoviesti (qui in villa habent exequi mandatum sui superioris). Slavonija je tako, prešavši pod patrimonialnu vlast ugarskih kraljeva, dobila već onih početnih godina svoje posebno vojničko uređenje. Po cieloj zemlji su podignuti tvrdi gradovi (castra), u kojima su stražarili kraljevi oružnici (jobagioni). Zapovjednik pojedinog grada držao je pod svojim nadzorom sve okolne seljake i kažnjavao je strogo svaku povredu javnog poredka. I u tom pogledu može se utvrditi duboka analogia između ustanova, koje su nastale pod Ladislavom Svetim i Kolomanom, i ustanova vojvodine Normandije, gdje je vojvoda Vilim dao zabilježiti god. 1080. običaje o crkvenoj sudbenosti (Ch. PetitDutaillis, La monarchie féodale en France et en Angleterre, Paris 1933., str. 56 i d.). Bez sumnje je kralj imao namjeru, da istu patrimonialnu vlast, koju je postigao u Slavoniji, postigne i u krajevima južno od planine Gvozda. Bez sumnje je hrvatskim pripadnicima dvanaest praplemena dosuđen položaj seljačkog podložnika ili kmeta. Do toga bi jamačno došlo, da je sve ostalo pri tome, kako je bilo nastalo poslije pogibije posljednjega hrvatskog narodnog kralja. Da do toga nije došlo, ima se zahvaliti hrvatskom ustanku, koji je izbio nakon Kolomanova neuspjeha u Galiciji. Koloman je bio oslabljen i pristao je na svršetku na to, da s Hrvatskom ne postupa kao s osvojenom zemljom, nego da se dade okruniti za hrvatskoga kralja u Biogradu na moru. U svome svojstvu hrvatskoga kralja Koloman je sada imenovao po starom običaju bana za Slavoniju, čovjeka svoga povjerenja (Klaić, Porieklo banske časti u Hrvata u Vjesniku kr. zem. arkiva I., zatim Šišićev Priručnik I., 354 i d.). Slavonija se zato zove u vrieme Andrije Križara banovinom (Smičiklas, Codex III., 147: qui terram Sclavonie sive banatum ab errore ydolatrie ad christianitatem convertens). Zbilja je za banove poznato, da su vladali Slavonijom i dalmatinskim gradovima, dok nije nigdje bilježeno, da su vladali Hrvatskom južno od Gvozda. Hrvatskom je vladao neposredno okrunjeni hrvatski kralj, a to je bio ili sin ili brat okrunjenog ugarskog kralja. Tako Kolomanov sin Stjepan (Šišićev Priručnik I., 543). Sva je prilika, da je u istom položaju bio sin Bele Sliepoga Geza I. (II.), koji je imao vladati Ugarsom i Hrvatskom, dok su mu mlađa braća Ladislav i Stjepan vladala, prvi Bosnom, a drugi Sriemom. Za Emerika se kaže da je dvaput okrunjen, jednom po svoj prilici za hrvatskoga kralja. Emerikov sin Ladislav III., koji je također dvaput okrunjen, okrunjen je drugi put od splitskog nadbiskupa Bernarda, po svoj prilici za hrvatskog kralja (Šišićev Priručnik 544). No, dok se prilikom Kolomanove krunitbe i krunitbe njegova sina Stjepana svakako sastao hrvatski sabor, stvar nije više tako sigurna pod Gejzom I. (IL), — a za Emerika i Ladislava III. govori vjerojatnost, da nisu okrunjeni uz sudjelovanje hrvatskog sabora, jer su jedan i drugi okrunjeni za hrvatskog kralja u Ugarskoj, pa makar prelat, koji je krunitbu izvršio, bio glavom hrvatski metropolit ili splitski nadbiskup.
