VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 63

63 svjetsku nauku, zanimao se za poljepšanje, kulturni život i starine Rima. Obilazio je rimsku okolicu i bio sretan, što boravi na Piazza della Rotonda, odakle je uživao gledajući harmoniju Panteona.

11 Prije smrti povjesnik je sastavio dodatak svojoj oporuci ili kodicil. Sadržaj tog kodicila već je poznat. Njegov je prijepis naime objelodanio Ivan Crnčić u »Starinama«.

12 Našavši medu spomenutim dokumentima kod dr. A. Cerinea i jedan prijepis kodicila, usporedio sam ga s Crnčićevim i uvidio, da je taj manjkavo objelodanjen, a usto da je krivo datiran godinom 1679., jer je Crnčić dan notarskog ovjerovljenja kodicila shvatio kao datum, kad je kodicil napisan. Cerineov prijepis datiran je u lipnju 1677. Lučić je dakle prema tome sastavio svoj kodicil dvije godine ranije, nego što je to držao Crnčić. U Crnčićevo datiranje već je posumnjao Brunelli. Cerineov prijepis kodicila ovjerovljen je i zajamčen potpisom i pečatom rimskog notara Vicentia Oktavia i papinskog vikara, kardinala Gaspara de Carpineo. Ne sumnjam stoga u njegovu vjerodostojnost, pače mislim, da je ovo prijepis, koji je po želji Lučića, izraženoj u samom kodicilu, bio upućen njegovoj nećakinji Klari Lucio-Cerineo. Osim toga, što je datiran i ovjerovljen, ovaj je prijepis potpuniji i jezično se tu i tamo razlikuje od Crnčićeva. Uz Crnčića je i Brunelli na kraju svoje studije o Lučiću objelodanio Lucićev kodicil, ispravivši pri tome neke Crnčićeve pogrješke. Ali se taj istaknuti povjesnik poslužio pri tome slobodom, koja nije dozvoljena poznavaocu znanstvenih metoda. Brunelli je naime slobodno, a da nije našao novi prijepis, popravljao sadržaj kodicila. Stoga, iako se kodicil u svojoj bitnosti ne mijenja, ipak ću ga objelodaniti, prema prijepisu, koji se nalazi kod dr. A. Cerinea. Kodicil sadrži šest listova. Pri koncu su dodane neke rečenice, koje su u tekstu ispuštene. Pred njima je označeno, gdje ih treba umetnuti, pa sam ih ja već prema znakovima umetnuo na dotična mjesta. Spomenuo sam, da se uz ove prijepise nalaze kod dr. A. Cerinea i dva prijepisa dviju oporuka Jakice, historičareve tetke. Ta žena, kako to sam Lučić priznaje, bila je zaslužna za njega i za čitavu obitelj. Ona je djelomično doprinijela razvitku mladog Ivana, 11 Poparić B., Pismo Ivana Lučića, Trogiranina. Starine 31—32. Zagreb 1905.-7 12 Crnčić I., Paoporuka Ivana Lučića, Trogiranina, našega povjesnika od 1679. godine. Starine XXVI. Zagreb 1893., str. 2Q.