VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 50
50 Od pet pari čizama ili deset pari cipela plaćalo se pol denara 1 . no ako je pojedini obrtnik donio na sajam manje od toga, nije ništa plaćao. Od kola postolarskog pepela plaćalo se 4 denara. Od kola željeza, užarske ili lončarske robe plaćalo se 4 denara. Od dvije prazne bačve ili tri badnja plaćalo se i denar, od rogožara, koliko pojedinac može ponijeti (»ad pondus humanum«) 1 denar, dok se od drvenog suda, koliko pojedinac može ponijeti, plaćalo pol denara. Od oružja — kao što su lukovi, strelice, mačevi i štitovi — plaćalo se pol denara. Osim ovih odredbi u pogledu plaćanja pijacovine sadržaje ovaj saborski zaključak i ustanove o plaćanju mitnice (malte). Tako se plaćalo od kola, pod koja je bilo upregnuto 4 do 6 grla stoke, 4 denara, od manjih kola sa spregom od 2 grla stoke i od kolica, koja je gurao ili vukao čovjek, 2 denara. Od konjskog tovara i od dvokolica bilo kakove robe plaćalo sa 2 denara, dok se od tovara, koji je pojedinac nosio na leđima, plaćalo 1 denar. Pješak, koji nije nosio tovar, plaćao je pol denara. Mitnicu ne plaćaju svatovi i svatovska kola, zatim kola, koja voze žito u mlin, kao i plemići, kada voze svoje vlastite stvari iz jednoga posjeda na drugi ili kada voze za sebe predmete kućne potrebe. Od krmaka, koje gone u žirovinu, plaćalo se od svakih sto komada 6 denara, od pedeset komada 3 denara; u koliko ih je pak bilo ispod 20 komada, plaćalo se 1 denar. Da se izbjegnu svi sporovi oko plaćanja maltarine ili brodarine (za prijevoz), sabor određuje, da se navedene daće imadu plaćati takovim denarima, kojih stotinu čine 1 zlatnu forintu. Isto se tako određuje, da se maltarina plaća samo jedanmput ili na glavnoj ili na sporednoj mitnici, pa ako je ubrana na jednoj nema se više ubirati na drugoj. Organi pako jedne jurisdikcije ne samo da ne smiju ubirati nikakovih daća na području druge jurisdikcije, već ne smiju ni u kojem slučaju tamo zaustavljati i smetati trgovce, koji voze svoju robu. Time, što je hrvatski sabor uveo nove propise o ubiranju pijacovine i maltarine za cijelo hrvatsko kraljevstvo, izgubio je stari kaptolski Naredbenik iz godine 1343. i formalno svoju valjanost na području grada Zagreba, budući da je i onako već prije postao nesuvremen, nakon što je bio na snazi 138 godina. Ovdje se više ne govori o pravu zagrebačkoga kaptola u pogledu ubiranja pijacovine na području gradske općine, kao što
