VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 51
51 se to do tada redovito isticalo u toku spora u tom pitanju. S jedne se strane naime općenito smatralo ovo pitanje potpuno riješenim, a s druge su strane propisi, kako ih je donio hrvatski sabor, imali karakter zemaljskoga zakona s valjanošću za cijelo područje tadanje Hrvatske. Ona ranija utanačenja i nagodbe u tom predmetu odnosile su se samo na spor gradske općine s kaptolom, a Naredbenik iz godine 1343. imao je karakter gradskoga statuta i ako nametnutog od susjedne — kaptolske — jurisdikcije. Osvrnemo li se na sam tok događaja od početka ovog spora, pa sve do pod konac XV. stoljeća, vidimo kod obih stranaka žilavu upornost u borbi kao i u upotrebi svih mogućih sredstava, koja su im stajala na raspolaganju, da se postigne željeni cilj: dokopati se financijalnih sredstava ubiranjem tržnih pristojbi, a kraj toga još i što osjetljivije pogoditi protivnika. U toj su borbi s jedne strane zagrebački građani, koji se nikako ne mogu pomiriti sa činjenicom, da im se malo po malo umanjuje autonomija njihove slobodne općine na brdu Gradcu, kako im je bila zajamčena kraljevskim privilegijama, a naročito zlatnom bulom od 16. studenoga 1242. U toj se njihovoj borbi, koja se razmahala tečajem XIV. i XV. stoljeća, ponovno očitovao ponos na zajamčene im pravice, kao i ljubav prema slobodi i nezavisnosti. Stoga su i te kako teško osjećali, kad im se susjedna jurisdikcija — zagrebački kaptol — uplitao u privredni život njihove slobodne gradske općine, prisvajajući sebi znatne gradske prihode. Njihovoj se odlučnosti u toj borbi moramo tim više diviti, što su često imali protiv sebe kraj moćnog i spretnog protivnika još i pojedine ustavne faktore: kralja, bana i hrvatski sabor. S druge je strane zagrebački kaptol, koji dobro smišljenom taktikom uporno ide za svojim ciljem, da ga konačno i postigne krajem XV. stoljeća. Osnovavši* svoje zahtjeve prema gradskoj općini na kraljevskim privilegijima, izrabio je tako vješto svaku priliku, da je redovito polučio u pojedinim fazama spora još i više, nego što su mu privilegiji jamčili i davali. Zagrebački građani nisu mu do tog vremena nikako bili u svemu dorastao protivnik. Međutim se zagrebački građani kraj svega toga nisu nikako mogli odreći daljnjeg nastojanja, kako bi konačno maknuli sa svog tržišta kaptol kao onaj faktor, koji od trgovine crpi najviše koristi ubiranjem pijacovine i mitnice. Čini se, da ih nije nikako mogla ostaviti pomisao, da bi te daće na njihovom teritoriju ipak imale njima pripadati.
