VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 22
22 nosti« onda je nadbiskupov volo samo odgovor na kneževe riječi. U najbolju bi se ruku u tom volo mogao vidjeti trag, da je splitski nadbiskup začetnik kneževe isprave. Singular quod vis i plural caritati vestre nije u ispravama ništa neobično. 32 Mancipium — mancipare su izričito pravni izrazi. To njihovo značenje mislim da traži da se riječ presentia u rečenici »presentia claritatis vestre per paginulam provilegii sancte salonitane eccelesie, dicte mancipata in eternum permaneant« uzme u ablativu i da se zarez stavi iza ecclesie a ne iza dicte. 33 Baradin prijevod ovoga mjesta »Vaša prejasnost osobno učini, da ispravom to sve za uvijek bude svojina svete solinske crkve« bio bi diplomatički točniji kad bi se reklo: »u prisutnosti Vaše prejasnosti (a) povlastnom ispravom (izdanom) svetoj solinskoj crkvi, rečenoj crkvi bude (ili ostane) zauvijek njezinom svojinom«. Ili, nešto više u duhu hrvatskog jezika i ostavljajući neprevedenu nepotrebnu riječ dicte,: »povlastnom ispravom, izdanom od Vaše prejasnosti, zauvijek bude svojina svete solinske crkve«. Ovdje se vrlo jasno vidi želja ili zahtjev nadbiskupa, da se izvrši akcija, koja treba da bude uglavljena ispravom. Barada točno primjećuje: »U prvom dijelu peticije nadbiskup traži da mu posjed, koji je on imao na hrvatskom tlu, Trpimir ispravom potvrdi«. Za Privilegium s pravom primjećuje Barada (str. 32), da je ovdje vrlo važan diplomatički izraz, i pozivom na djelo N. Barone-a Paleografia latina e nozioni di scienze ausiliarie (Napoli 1923) str. 177 dodaje: »jer kao oznaka naziva za vladarsku ispravu, rijetko se nalazi u ispravama onoga doba. Upotreba toga naziva, makar iznimno, počinje za Ludovika Pobožnog (814—840)«. Barone spominje neke činjenice, koje se redovito susreću u diplomatičkim udžbenicima i priručnicima. Privilegium u početku označivaše jedino papinska podjeljivanja (concessione) u korist crkava, samostana i t. d. Zatim se ovaj izraz, kao i praeceptum, uzeo za oznaku kraljevskih diploma. Privilegium se ne nalazi rijetko u ispravama nego se kao kraljevska isprava rijetko javlja u langobardskim formularima. Paoli spominje, da se Privilegium kod Franaka javlja s Ludovikom Pobožnim i da ga je obilno prihvatio formular carske kancelarije (str. 15). Kako 32 Prof. A. Mayer, koga sam zamolio za mnijenje, ijubezno mi je saopćio, da bi se volo moglo odnositi na quod vis, da je to gramatički moguće, da je vis u quidvis svakako 2. lice sing, od volo. Primi li se lekcija quod vis, onda, i po njegovom mnijenju, rukopisno dare treba mijenjati u damus. Ovdje korespondiraju diximus (dare) — non denegamus; prijelaz u upravni govor vrši riječ vestre, a možda već i vis. Pogreška ne mora biti »bliza originalu« (Barada str. 29) nego već u originalu. U volo i Mayer vidi trag, da je splitski nadbiskup začetnik kneževe isprave. 83 I Mayer smatra, da je presentia ablativ i da bi zarez trebao stajati ispred dicte,
