VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 10
pomoću koga se mogu ocrtati pojedini prošli događaji. 8 Baradina primjedba može vrijediti za Šišića, za koga je već rečeno, da je u svojim domišljavanjima i s obzirom na kneževske isprave išao kadšto predaleko (Vjesnik VIII. 11-17). Farlati je, kako je već spomenuto, opazio razlike u jeziku obiju kneževskih isprava i smatrao, da Mutimirova isprava svjedoči o.napretku Hrvata u poznavanju latinskog jezika. Mi smo njegovo nagađanje sveli na mogućnost, da je predaja u jezičnom pogledu više iznakazila Trpimirovu ispravu nego Mutimirovu (Vjesnik VIII, 5—6). Filološko i paleografsko-diplomatičko ispitivanje latinskog jezika isprava u vezi s drugim pisanim spomenicima uglavilo je nekoliko vrlo zanimivih činjenica. Već u Karolinško doba prepisivanje isprava izopačivalo je njihove čak i najhitnije oznake. U latinski pisanim ispravama ne javljaju se samo tragovi pučkog latinskog jezika nego i kvarenja književnog. U jeziku isprava odjekuju tragovi biblijskih i teoloških spisa i sastavaka, osobito onda, kada njihovi pisari pripadaju svećeničkom staležu. Književna reforma karolinškog dvora s obzirom na isprave nije se na daleko proširila, a pučki govor nije posvuda u jednakoj mjeri bacao svoju sjenu na jezik isprava. Osobito je važno ustanovljenje, da se u 9. i 10. stoljeću tragovi pučkog govora više susreću u privatnim nego u javnim ispravama. 9 Da jezik hrvatskih kneževskih isprava, koje su sastavili svećenici vjerojatno stranci Martin i Firmin ne može biti polaznom točkom za odgovor na pitanje, na kojoj je visini stajalo znanje latinskog jezika u hrvatskoj kneževini i uopće u hrvatskoj sredini, razumije se samo sobom. Kad smo hrvatskim kneževskim ispravama odredili odgovarajuće mjesto medu diplomama IX. stoljeća, u glavnom smo iscrpli sve ono, što nam suvremena diplomatička kritika stavlja na raspolaganje. Ostaje još uvijek otvoreno pitanje predaje. Na novi ga je osnov postavio lijep prilog Lovre Katića »Prijepisi dviju najstarijih povelja iz hrvatske povijesti«. 10 Katić je ustanovio, da tekst obiju kneževskih isprava, koji je do sada povjesnoj i diplomatičkoj nauci 8 Postanak prvog djela u uskoj je vezi s diplomom od 20. listopada 1860. Kukuljević kaže u predgovoru svojih Jura Règni: »Unde summa nationi nostrae exorta est nécessitas, ut tempestive jura haec perfectius cognoscat, eaque adversus dolos et impetus inimicorum tueri valeat«. 9 Bresslau. Handbuch II., 325—392.; L. Traube. Die lateinische Sprache des Mittelalters. U njegovim Vorlesungen und Abhandlungen izd. Franz Boll, sv. II. München 1911., str. 31—92. 10 Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku sv. LI. za god. 1930-34. Split 1940., str. 101—124. Posebni su otisci bili gotovi već potkraj god. 1936. V. Barada str. 2 op. 1
