VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 85
85 zemljama zajedničkim životnim iskustvom, jedinstvenim vladanjem i bogatom slavom dinastije kroz stoljeća među pojedinim dijelovima austrijske monarhije. Prošla su gotovo dva stoljeća otkada Habsburška kuća sjedi na hrvatskom prijestolju, no oluja vremena ju je uzdrmala u njezinom prvotnom toku. Ratovi su bili usmjereni da raskinu državu među zemljama Istočne Monarhije, ali nadošla pragmatička sankcija razbija planove protivnika i osigurava integritet monarhije te historička prava carske kuće. Ali što je mnogo značajnije, zahvaljujući nepredviđenom slučaju, politička neovisnost hrvatske kraljevine primila je time svečanu i sjajnu potvrdu na početku XVIII. stoljeća. 17. travnja 1711. god. umre u cvjetu svoga života car Josip I. Udovica Vilhelmina Amalija i dvije nedorasle kćeri, Marija Josipa i Marija Amalija oplakivale su svoga muža i oca. Mati Josipova, treća žena cara Leopold I., Eleonora Magdalena Terezija još uvijek je živjela. Elizabeta i Magdalena Josipa kćeri Eleonore i sestre Josipove čekale su udavača, dok je njihova sestra Ana bila već udata za portugalskog kralja Ivana V. Jedini je u ovo doba bio muški član porodice Habsburg mladi brat pokojnoga Josipa Karlo VI. koji se oženio 1708. god. Elizabetom Kristinom kćerkom Ludovika Rudolfa, hercega od Braunschweig-Blankenburga, ali sve do sada on nije imao potomka. Gledajući tekst kućevnog zakona od 5. septembra 1703. god. već prvi njegovi reci pokazuju da se car Leopold I. odriče Španjolske monarhije u korist sina Karla, osim što oduzimlje mu milansku vojvodinu i Finales koje pridovezuje Josipovoj istočnoj vladavini. 12. septembra iste godine već se u prvoj deklaraciji Karlo naziva španjolskim kraljem. Wolf u svojoj studiji »Die Geschichte der pragmatischen Sanktion« piše da je car Leopold prenio svoje pravo na španjolsku kraljevinu 12. aprila 1703. na svog sina Karla. Međutim Turba u svom djelu o pragmatičkoj sankciji navodi tekst kućevnog zakona koji je stvoren 5. septembra 1703. gdje se istom Leopold odriče španjolske te izričito kaže: »Transferentibus Nobis (Leopold I.) hodie una cum ... Josepho ... in alterum filium Nostrum ... nunc Hispaniarum et Indiarum Regem Carolum III. Monarchiam Hispanicam ... ad nos devolutam. 45 ) Odatle zaključujemo da je Karlo postao de jure španjolskim kraljem 5. septembra 1703. god. premda de facto, kako povijest govori, gotovo je problematično da li je uopće kao takav vladao u Španjolskoj. Karlo je mogao nakon dvogodišnje borbe uz pomoć Katalonaca, njegovih odličnih pristaša, da uniđe kao španjolski kralj u Madrid, gdje se je opet jedva uzdržao pedesetak dana, jer je kasnije morao natrag pobjeći u Barcelonu, da barem otuda očuva ono malo katalonskog zemljišta. Josipova krunidbena diploma odredila je obzirom na hrvatsku i madžarsku kraljevinu u slučaju da Leopoldova odnosno Josipova muška linija bude prekinuta, da pravo na krunu sv. Stjepana dobiva španjoski kralj Karlo II. ili njegovi nasljednici. Prema tome prijestolje u Madžarskoj i Hrvatskoj moralo je zapasti Karla kao španjolskog kralja, nasljednika Karla II., jer je Josip zakoniti i posljednji vladar madžarsko-hrvatski što mu je to zajamčila inicijativna deklaracija 1687. Osim toga pactum mutuae successionis od 12. septembra 1703. predviđa okolnost, ako Karlo ili njegovi potomci ostanu bez muškog odvjetka, obratno, ako Josipova muška linija izumre nasljeđuje univerzalni fideikomis Habsburga preživjeli muški potomak. Uzevši u obzir inicijativnu deklaraciju od 1687. god., Josipovu krunidbenu diplomu 1688. god., kućne zakone iz 1703. god. što zajedno sačinjavaju temelje pragmatičke sankcije uopće, očito je da je Karlo s pravom imao da nastupi kao pravi, zakonski vladalac zapadne i istočne monarhije. PRIPRAVE ZA OSTVARENJE ESTERHAZYEVOG PLANA Karlu VI. bio je pripremljen lijepi vijenac bogatih cvjetnih zemalja: Austrija, Štajerska, Koruška, Kranjska Gorica, Češka, Moravska, Gornja i Donja Šlezija, vojvodina Bavarska, Madžarska, Hrvatska, Erdelj. S ovom laurom Karlo VI. bit će ovjenčan. Mnoge zemlje s različitim ustavima i upravama, bili su heterogeni elementi državnog života, ali koji su ipak značili političku moć. 1527. godine Au) Turba die Prag. Sanktion p. 6.
