VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 84
84 skim staležima i redovima od istog kardinala iz Beča upućeno, otkriva nam srdačnu intimnost među kardinalom i hrvatskim staležima, gdje kardinal revnošću prema vjeri i crkvi, plemenitošću dobrog pastira iz Evanđelja, obećava svoj zagovor za rješenje prošnje biskupa Szvidnicensis, koje su preporučili hrvatski staleži." 3 ) Začetnik hrv. pragmatičke sankcije biskup Esterhazy prije nego je predložio u hrvatskom saboru žensko nasljedstvo Habsburške kuće na hrvatskom prijestolju, saopćio je u pismu od 7. veljače svoju tajnu osnovu koju nisu poznavali hrvatski staleži i redovi, osim nekolicine, ostrogonskom nadbiskupu i kardinalu Kristijanu Augustu. Tražio je od svog parens-a da mu dade svoje mnijenje o tako zamašnom činu. Kad je primio odgovor na svoje pismo, on je, svladavši druge poteškoće, napokon progovorio o svome planu pred javnošću hrvatskog sabora, jer kardinal mu piše 20. veljače iz Beča: »Pismo dano meni 7. tekućeg mjeseca od Vašeg prejasnog gospodstva lijepo sam primio, njegov sadržaj ne samo kao tajnu ću čuvati drugima ne pokazujući, nego neću propustiti a da ne povlađujem koliko mogu«. Carica Eleonora, koja je vladala Madžarskom i Hrvatskom mjesto svoga sina Karla VI., poslije smrti sina Josipa I. zamolila je na posebni način biskupa Esterhazya preko kardinala Augusta da bi se on s klerom i narodom molio za pokoj Josipove duše i srećno vladanje Karla. Ovu caričinu želju priopćuje kardinal Esterhazyu 26. maja 1711. iz Beča ovim pismom, koje ima većeg značaja za našu raspravu, jer se vide gotovo intimne veze s bečkim dvorom, budući da carica njega in particulari moli da joj ispuni želju. 4 *) Esterhazy je mnogo podupirao cara Karla VI. u njegovom nastojanju da se priznade i ženskoj lozi Habsburškoj pravo na prijestolje. Da je stvorena hrvatska pragmatička sankcija, Karlo je morao zahvaliti biskupu Esterhazyu, jer je on nastojao da dođe do njenog ostvarenja na hrvatskom saboru. Možda je Esterhazy baš za nagradu za te usluge caru Karlu postao god. 1714. tajnim savjetnikom. Karlo VI. je često vlastoručno biskupu pisao i u njeg tražio savjet. Tako neposredno prije smrti car piše Esterhazyu: »Ja se povjeravam Vašem iskustvu i kreposti što je u svemu onostranski korisno; i u svemu što se može dogoditi, po mojoj povjerljivosti prema Vama, tražit ću Vaše vjerno i iskustveno mišljenje i savjet pred svim drugim«. Esterhazy je bio na saboru u Požunu god. 1741. glavno uporište Karlovoj kćeri Mariji Tereziji, pa ju je i kasnije, kako napominje životopisac Esterhazyev, ne samo novcem, već i vojnicima potpomagao. 1723. god. Esterhazy postaje biskup u Vesprimu, a dvije godine kasnije dvorskim kancelarom. Napokon poslije smrti kardinala Kristijana Augusta, vojvode saksonskog, postaje primasom nadbiskupom u Ostrogonu. Veliki biskup mučen od podagre, umre 1745. god. u Ostrogonu. DRUGI DIO HRVATSKA PRAGMATIČKA SANKCIJA ZNAČAJ HRVATSKE PRAGMATIČKE SANKCIJE U VEZI S KUĆEVNIM ZAKONIMA Sedmi »articulus« hrvatskog sabora od 9 .ožujka 1712. god., kojim se prihvaća žensko nasljedstvo porodice Habsburg za hrvatsko kraljevstvo nazivljemo hrvatskom pragmatičkom sankcijom. Naziv »hrvatska pragmatička sankcija« ne nalazi se u saborskom članku od god. 1712. Taj je naziv articulus dobio običajem za razliku od madžarske pragmatičke sankcije od godine 1722/23. Pragmatička sankcija je jedna od ponajvažnijih zaključaka hrvatskog sabora. Ona je osnovana na temelju suverenohistoričkog položaja hrvatske kraljevine, a posvećena kraljevom sankcijom. Ona je osnova održanja carske kuće u njezinoj historičkoj veličini i gospodstvu i kraljevskoj vlasti. Po svojoj prirodi ne označuje drugo nego vezu medu Hrvatskom i svim drugim zemljama koje su također priznale pragmatičku sankciju. Ova se veza razvila među 43 ) Ep. ad Epp. LIV., 70. **) Ep. ad Epp. LV. 41. vi
