VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 75
75 Inicijativna deklaracija je sadržavala uglavnom, kako je napomenuto, nasljedno pravo austrijske vladajuće kuće u Madžarskoj ,zatim izmjenu — ius resistedi — sa — ius contradicendi — ili bolje ukidanje 31. članka Andrijinog dekreta 1222. godine. Za naš forum nije važno toliko ukidanje 31. članka koliko pitanje nasljedstva, jer raspravljamo o temeljima pragmatičke sankcije. Međutim Hrvati su već 1527. godine ustanovili za svoju kraljevinu nasljedno pravo i red austrijskih Habsburgovaca. Staleži i redovi hrvatskog kraljevstva pače su se zakleli 1. januara 1527. u gradu Cetinu na svome saboru o potpunoj obaveznosti nasljednog prava kralja Ferdinanda i njegovih nasljednika. 21 ) Madžari su pak Ferdinanda izabrali za svoga kralja već mjesec dana prije, no samo njega, ali ne ujedno i njegove nasljednike, kako se to vidi u Corpus juris, Hungarici, Décréta Ferdinandi 1. Iz navedenog se vidi da je izbor Ferdinanda za kralja Hrvatske, što s etiče unutarnjeg mu značenja, i zakonitih posljedica, bio posve različite naravi nego li izbor Madžara, što služi kao nepobitan dokaz za našu narodnu suverenost. Madžari su izabrali, za svoga kralja samo osobu češkog kralja Ferdinandi, poslije čije smrti kraljevstvo je bilo opet jednostavnom izbornom kraljevinom. Tako je u Madžarskoj mogao nastati slučaj da bi se bila mogla većina naroda izjaviti po smrti Ferdinandovoj za koju posve tuđu dinastiju, uslijed česa bi se naravno morala razvrgnuti i sama posredna personalna unija između hrvatske i madžarske kraljevine. Ta nestalna zajednica morala je biti prekinuta nakon sto i šezdeset godina inicijativnom deklaracijom g. 1687. Da su hrvatski nunciji na madžarskom saboru, gdje je bila stvorena inicijativna deklaracija, pristali da ona obavezuje i hrvatsko kraljevstvo, ne bi bila nikakva nelogičnost ili još gore — krnjenje suvereniteta hrvatskog kraljevstva. Oni su time samo ponovno potvrdili i učvrstili ono što su zakletvom obećali prije jedan i po stoljeća: da ne smiju davati svoje prijestolje nijednoj drugoj dinastiji osim Habsburškoj, dok god bude Josip imao muških potomaka. Činjenica je, da su u saboru gdje je bila proglašena ova deklaracija, bili pored Madžara i hrvatski zastupnici. Pače, hrvatski poslanici su na izričito privoljeli na potonje zaključke, koji su se odnosili na nasljedno pravo i red. U »Diarium«-u, koji se nalazi u državnom arhivu u Budimpešti, zapisano je 7. novembra 1687. god.: »Quaeri ab ablegatis regni Croatiae, quid de his sentiant? Qui pulchra reverentia adstantes ... affirmant haereditariam coronationem«. U Bečkom arhivu, nalazi se još jedan dokumenat da su i hrvatski poslanici utjecali u stvaranju inicijativne deklaracije. To je popis poslanika, među kojima ima i hrvatskih. Najvažnije što sadržava Josipova krunidbena diploma je osiguranje pripadnicima madžarske krune da mogu birati sebi novog kralja, ako se dogodi slučaj da izumre muška loza i Josipa i Karla, kralja španjolskog. Nastaje pitanje: da li Josipova krunidbena diploma vrijedi i za hrvatsku kraljevinu? Rješenje ovog problema je od velikog značaja za pozniji zaključak hrvatskog sabora po kojem je zajamčeno nasljedno pravo na hrvatsko prijestolje i ženskoj lozi Habsburške kuće. Logično iz rezultata ovog historijskog zadatka izlazi: ili su se Hrvati mogli poslužiti odnosno morali ili nisu imali nikakvu povlasticu za pravo koga osigurava Josip u svojoj diplomi. Ili su se mogli odnosno morali poslužiti ovim pravom, ako je Hrvatska bila suverena kraljevina, onda se je ona mogla poslužiti izbornim pravom, a ako je ona bila »pars subjugata«, kako to Madžari hoće dokazati, slijedi da su se Hrvati morali poslužiti izbornim pravom u sukladnoj izbornoj formi odluke madžarskih staleža. Iz toga pak bi slijedilo, da hrvatska pragmatička sankcija nema nikakve pravne važnosti niti kakvog historijskog domašaja. U instrukciji datoj Franji Ivanoviću, Jakovu Ilijašiću i Baltazaru Patačiću 4. oktobra 1687. god. za požunski sabor, koji će u istom mjesecu otvoriti, piše s obzirom na izbor i krunidbu novog kralja: »Ako se nađu kakve poteškoće prilikom izbora ili krunjen ja treba se priteći instrukcijama prijašnjih godina«. 22 ) ) Kukuljević: Jura Regni p. 21—22. ! ) Congregationum generalium acta p. 470.
