VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 20

20 1898. str. 16). Nadbiskupova peticija pri kraju traži potvrdu Mislavove isprave. Trpimir, koji je vesela srca nadbiskupu sve dao, izdaje sada najprije općeniti nalog za dokumentaciju svih odluka, koje stvara u korist splitske crkve. Ovaj nalog izražen je riječju precipimus ili bolje sa Privilegium fieri... precipimus (Paoli ib. str. 17.; Bresslau, Handbuch der Urkundenlehre, 2. izd. sv. 2., str. 94—95.). Placitum znači doista ono, što kaže Barada (str. 37. op. 2), »raspravu, ugovor i uopće stvar o kojoj se tretira« ali uz to uvijek ima i značenje odluke kao decretum. Takovo značenje ima i ovdje. Ja bih, prema svemu tome, ovo mjesto preveo ovako: »Tako, kad je postavljena molba za odluku u iznesenom smislu, obećasmo to izvršiti; a u svrhu, da činjenice pravno budu valjane za budućnost, naredismo, da se o ovoj našoj odluci sastavi isprava«. Na značenje ovoga mjesta za karakter Trpimirove isprave već sam upozorio u »Vjesniku državnoga arkiva« u Zagrebu I (1925) str. 27. Barada ističe važnost službenog naslova splitske crkve cenobium s. martirum Domnii, Anastasii, Cosme et Damiani kao »vrlo važan indicij starine a tim i autencije naše isprave« (str. 42), opisuje mjesto Biaci kao »skup proplanaka zapadnog dijela Kozjaka«, koje narod zove Bijači a ne Bijač (str. 48) a prema njegovim izvorima imena mjesta i lična imena trebala bi u ispravi imati drugi oblik nego što ga imadu kod Račkoga. Mjesto Tugari-Masari (30), mjesto Stepus, Sagoleo, Oor(e)tino-Stepussa, Oojco, Oortino (30), mjesto Clussan-Ctissa (40), mjesto Tirpimiro-Tripimiro (49), mjesto Coiicino, Predilio-Comiciai, Precilia (51), mjesto Nemušto, Zarcata. Ludovico Ozanulo-Nemustlo, Zarsata, Leudovito Ozamilo (52), mjesto Negutin, Lutimuslo-Negutia, Zutimustlo (53), mjesto Damay-Damnano (54), mjesto Oorento, Postelio, Nacezai, Domaciai, Trubula-Garento, Postellico, Nasezai, Damazai, Trubaza (58) a mjesto Luteciai i Gostilo-Leutezai i Ceustizo (59). Prijevod Mutimirove isprave čini na mene dojam, da Barada nije potpuno tačno uočio potvrdni karakter njezin, koji se ne odražava samo u cjelini pravnog posla nego i u pojedinim momentima. To nam najbolje pokazuju izrazi: mancipando, mancipatam, denuo mancipamus i mancipata. Za »mancipando« kaže, da znači »formalno dati, predati kao vlasnost, u svojinu« (str. 63, op. 9.) i smatra, da »mancipata« ima u ovim dvjema ispravama uvijek jedno te isto značenje, naime »faktične predaje u vlasnost«. Osim značenja predaje u vlasnost znači ovaj izraz uvijek i pravilno ili formalno sticanje vlasništva uopće. U našim ispravama susreću se oba značenja. U Trpimirovoj ispravi ovaj izraz — mancipata — dolazi samo jedan put i Barada ga tačno prevađa, kad za nadbiskupov zahtjev, da ono što sam nadbiskup bijaše kupio ili što je bilo