VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 16

Šišićevo razlaganje u njegovoj »Geschichte der Kroaten« (Zagreb 1917., str. 78—80. i 115—117.) i u »Povijesti Hrvata u vrijeme narodnih vladara« (Zagreb 1925., str. 330—333. i 394—396.) podudara se, prirodno, sa razlaganjem u Genealoškim prilozima i u Priručniku, iako je ovdje mnogo kraće. Naglašavajući autentičnost Trpimirove isprave — »doch liegt gegen deren Autencität kein stichhaltiger Grund vor« kaže u njemačkom djelu a »Ipak nema sa stanovišta diplomatičkog prigovora njenoj vjerodostojnosti« u hrvatskom — dozvoljava mogućnost kasnije interpolacije. »Stavka docnijega postanja« bilo bi mu mjesto Trpimirove isprave, koje govori o splitskoj crkvi kao metropoli do obale Dunava i skoro po čitavoj hrvatskoj kraljevini. Ove riječi da su »bez apsolutno nužne veze s čitavim ostalim tekstom« i da jasno pokazuju, »da su interpolirane u svrhu, kako bi se jedno docnije (od 928. dalje) faktično stanje, naime da je splitska crkva metropolis pene per totum regnum Chroatorum, utvrdilo kao već opstojalo u vrijeme hrvatske države, ili bolje reći odmah od vremena obnovljenja salonitansko-splitske crkve«. Šišić uzimlje, da »interpolaciju odaje činjenica, da 852. nitko nije mogao ni u Hrvatskoj ni u Splitu govoriti o prostiranju salonitansko-splitske metropolije i države hrvatske usque ripam Danubii, jer je tada ona obala dunavska, na koju se može kod toga misliti, bila u vlasti još nekrštenih Bugara (od 827. do 930.), dok je hrvatska ninska biskupija tada bila podvrgnuta akvilejskom patrijaru a po njemu papi, a ne splitskom nadbiskupu«. Da dobije jačeg oslona za tvrdnju, da se radi o kasnijoj interpolaciji, navada još neke činjenice: spominje, da je splitska crkva tada potpadala pod carigradskog patrijara, iz jednog pisma pape Nikole izvada dokaz o podređenosti ninske crkve papi, govori o dobrim vezama kneza Trpimira »sa susjednim, ali stranim nadbiskupom splitskim«, naglašava, da splitska crkva i g. 892. bijaše »još uvijek u vezi s carigradskim patrijarom«. Dalje kaže: »Da splitska nadbiskupija nije imala u prvoj polovici IX. vijeka nikake jurisdikcije u Hrvatskoj — pa ni u neposrednoj blizini Splita — izlazi i iz toga, što joj knez Mislav, a onda knez Trpimir daju na svom kneževskom posjedu u Klisu desetinu od plodova i životinja, jer kad bi splitski nadbiskup tada imao u Hrvatskoj matropolitanska prava, onda bi ga desetina ondje eo ipso patrila još od prije, to jest još od vremena Karla Vel., kad je ona općenito uvedena«. Sve su to, po mom mnijenju vrlo labave kombinacije, koje ne davaju mogućnost, da se stanje stvari odredi do tančina i koje, na kraju krajeva, ovo, samo po sebi vrlo jasno mjesto narativnog dijela isprave,