VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 177

177 orao, uračunala mu se količina sjemena u njegovo podavanje pšenice u naravi. Urbar preporuča, da se drugo oranje za pšenicu i sjetva obavi izmedju Male Gospe i berbe, ali svakako prije nego li što se obavi berba vinograda. Za svako ovakovo oranje, i ako se nije računalo u redovitu gospodčinu, otpuštalo se podanicima pol dana gospodčine u jednom tjednu. Žetvu su obavljali kmetovi i bili su dužni usjeve spremiti vlastitom spregom u samostanske hambare. Za vrijeme žetve, dok usjevi nisu bili spremljeni, kmetovi su noćili na polju, a tek jedan dio kmetova vraćao se kućama, da donesu potreban živež. Za vrijeme košnje svako je selište moralo dati jednoga kosca, koji je za taj dan dobio od samostana hranu i 1 denar u ime plaće, kako smo to već naveli. Daljnja je dužnost kmetova sušiti i spremati sijeno, pa je svako selište moralo dopremiti dnevno po 2 voza sijena tako dugo, dok nije bilo sve spremljeno. Urbar kaže, da je dobro i korisno, ako se košnja livada obavi odmah iza žetve, a to da je izmedju sv. Lovrinca i sv. Stjepana Kralja, dakle izmedju 10. i 20. kolovoza. Uz to urbar preporuča, da se kosi jedna livada za drugom, a ne sve najednom, i to radi lakšeg spremanja sijena. Kako vidimo u ono su se doba kosile livade samo jednom u godini, pa i to kasno, jer je ovako kasna košnja za naše shvaćanje nevaljana i štetna sa gospodarskog gledišta. Još spominje urbar, da se mora naročito paziti kod nekih livada, koje leže u blizini sela, da se ne bi na njima potajno paslo. Bivalo je dakle tada slično kao i danas. Posebno ističe urbar dužnost kmetova, da potpuno obrade samostanske vinograde, obavivši pravodobno sve nužne gospodarske radnje. Groždje imadu kmetovi obrati, a mošt i vinsko sudje vlastitom spregom dovesti u samostan. Dužnost je kmetova, da u vrijeme berbe i noće u vinogradima (pudare). Razumije se, da su se te radnje obavljale na račun gospodčine. Dalje je bila dužnost samostanskih podanika, da žito i vino, koje su redovnici sakupljali kao milostinju, dopreme u samostan vlastitom spregom, obavljajući kod toga i sve potrebne radnje (kao tovarenje, istovarivanje, te spremanje u podrum i žitnicu). Konačno bila je dužnost samostanskih podanika, da nose pisma (dostava pošte), kamo ih već šalje prior samostana; uz to su morali kmetovi pratiti redovnike na putu na običajni način. Kakav je to bio običajni način ne vidi se nigdje iz ustanova urbara. Jedno i drugo mo-