VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 176
176 zaostaci iz više godina na dužnoj daći u novcu, odnosno na dužnim častima, na podavanjima u žitaricama, kao i na vinskoj daći ili gornici. U takovom slučaju preporuča urbar, da se uzme u obzir siromaštvo podanika, pa da se postupa milosrdno kod naplate ovakovih dugova. Urbar kaže, da je najbolje, ako se ti dugovi odrade težacima ili da se uzme pod račun vino u vrijeme berbe, jer da su inače neutjerivi (in niti ilum devenient). Iz ove kratke bilješke vidimo, kakovo je bilo loše gospodarsko stanje samostanskih podanika, kada su ostajali dužni podavanja ne samo u novcu, već i u naravi kroz više godina, pa nisu bili u stanju takove zaostatke podmiriti. Ovršno utjerivanje takovih zaostataka bilo je po svoj prilici u najviše slučajeva bez izgleda u uspjeh, kad urbar preporuča bilo kakovu nagodbu. IV. OSOBNE SLUŽBE (SERVITIA) Osim navedenih podavanja u naravi bili su podanici dužni samostanu vršiti i razne osobne službe, kao davati ručne i vozne težake, nositi pisma prema odredbi priora ili pratiti redovnike na putu. Ovo podavanje, a naročito ono davanje težaka zove naš urbar »gospodčina« (gospodchyna), a vršili su ga samostanski podanici o svojoj hrani. Svako kmetsko selište samostana u Strezi imalo je davati svakog tjedna kroz cijelu godinu u ime »gospodčine« po dva težaka. U vrijeme žetve ili košnje imali su samostanski podanici davati i više težaka, pa i voznih, obzirom na hitnost i opseg gospodarskih radnja, koje su se imale obaviti, a nisu se mogle odgoditi, i to četiri do pet težaka tjedno, ako je to tražila velika potreba. Od podavanja težaka bili su oprošteni kmetovi, koji su osiromašili, te kmetska siročad i udove. Kmetovi se nemaju na rad pozivati na dan iza svetkovina, a po mogućnosti nikada ne više nego tri dana uzastopce u jednom tjednu, da i njima ostane dovoljno potrebnih radnih dana. Osim ovih dvaju težaka na tjedan u ime »gospodčine« svaki je samostanski kmet, posjednik jednog selišta, morao u jednoj gospodarskoj godini izorati i pobranati (vulgo »povlačiti«) 3 jutra oranice. Od ove svoje dužnosti imao je najprije izorati u proljeće jedno jutro za jare usjeve, t. j. za zob, ječam ili proso. U ljetu je odredjeno bilo svakom kmetu 1 daljnje jutro oranice, koje imade obraditi i zasijati pšenicom. Ovo jutro oranice izorao je kmet u ljetu prvi puta (prašiti, kako urbar kaže vulgo »k praze«), a u jeseni drugi puta, kad ga je odmah i zasijao pšenicom. Sjeme je davao samosan, a ako ga je dao sam kmet, koji je
