VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 173
173 ščina). Jedino samostanski kmetovi iz Kamena plaćali su drugu polovinu ove daće o Martinju (Martinščina). Ta je daća imala u neku ruku karakter zemljarine, jer je podavanje bilo vezano s posjedom izvjesnog zemljišta, t. j. kmetskog selišta; jedino što to podavanje nije pripadalo državi, nego vlastelinu na njegogovom području. II. ČASTI (MUNERA) Osim daće u novcu bili su obvezani podanici samostana u Strezi i na razna podavanja u naravi, od kojih su jedna bila tako zvane »časti« (munera). Te su časti bile zapravo točno fiksirani darovi, koje su kmetovi morali donašati u odredjeno vrijeme, najviše o velikim svetkovinama, a i u drugim posebnim svečanim prigodama. Ovi su darovi bili kao neki posebni doprinos podanika kućanstvu vlastelina. Urbar spominje takove četiri časti. Prva se čast donosila o Božiću, a sastojala se iz 3 dobra hljeba (kako kaže urbar »bez mane«), zatim od 1 kopuna i 1 suhe svinjske lopatice (vulgo »soldor« vocatum). Ovo posljednje donosi samo onaj podanik, koji je imao »kolinje« (qui porcum occident pro lardo). Druga se čast donosila o Uskrsu, a sastojala se iz 3 hljeba te 12 jaja ili jednog sira, u koliko pojedinac nije imao jaja. Treća se čast donosila o Velikoj Gospi, i to 1 pile i 3 hljeba. Kmetovi iz Kamena donosili su ime časti o Božiću 6 hljebova i 1 kopuna, o Uskrsu 12 jaja i 6 hljebova, a o Maloj Gospi 6 hljebova i 1 pile. Kako vidimo tu postoji znatna razlika, koja ali nije nigdje u urbaru motivirana, već samo navedena. Kao četvrta čast davao se u vrijeme košnje 1 hljeb, 1 pile i 1 denar u novcu. Tu spominje navedeni urbar, da je običaj, da svako kmetsko selište daje u vrijeme košnje po jednog kosca, a kao plaću za obavljenu košnju dobije svaki kosac hranu i onaj denar, koji bi imao primiti samostan od svakog selišta u ime ove časti; osim toga ono selište, koje je dalo kosca, ne treba donijeti spomenuto pile i hljeb. Čini se, da je ova čast imala biti tek prinudno sredstvo, da se na vrijeme dobiju potrebni kosci, jer je svako kmetsko selište, koje je udovoljilo ovoj svojoj dužnosti, u cijelosti bilo oprošteno od ove četvrte časti, a osim toga je sam kosac primio od samostana još i hranu. Kraj redovitih postojale su i izvanredne časti. Tako je za vrijeme vizitacije oca generala pavlinskog reda moralo svako selište donijeti po jedan hljeb, jedno pile i jedan mjerov zobi.
