VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 172

m Prikazati ćemo sada pojedine daće i službe, koje su bili dužni vršiti podanici samostana prema ustanovama spomenutog urbara. Kako ćemo vidjeti, ove su daće i službe raznovrsne, a i dosta mnogobrojne; no moramo odmah istaknuti i to, da zato nisu postojali oni drugi javni tereti, kao razni samoupravni prirezi i daće, koje danas opterećuju zemljišni posjed. I. DAĆE U NOVCU Podanici samostana u Strezi bili su dužni plaćati u novcu dvije daće, i to državni porez i posebnu samostansku daću. Na području Kraljevine Hrvatske i Slavonije propisivao se i ubirao državni porez zvan »dimnica« (»pecuniae fumales« ili »taxa regia«). Porezna jedinica ovog državnog poreza, nazivala se »dim« ili »ognjište« (zato u Primorju vele »ognjišćina«), a plaćalo se po svakoj poreznoj jedinici godišnje jedan dukat. Kao porezni objekt »dimnice« »dim«, ne služi svako kućno ognjište, već je ta porezna jedinica bila u razno doba i razne veličine. Teško je ustanoviti, kako se uzimao »dim« koncem XV. stoljeća, kad je nastao ovaj urbar. VI. Mažuranić u svom Hrv. pravno-povijesnom riječniku spominje, da je u to doba bilo popisano u Hrvatskoj izmedju Save i Drave, oko 30.000 »dimova«, kao poreznih jedinica. Po svoj prilici je po nekoliko kuća, a moguće čak i porodica zajedno činilo jednu poreznu jedinicu »dim«, od koje se propisivala i ubirala »dimnica«. Samostan u Strezi za cijelo svoje područje, a prema tome i njegovi podanici, bio je oslobodjen od plaćanja tog državnog poreza. No urbar spominje, da su plemići, susjedi samostana tražili, da samostan unatoč toga oprosta ubire državni porez i dalje, kako se samostanski podanici nebi zbog toga, što taj porez ne trebaju plaćati, hvalisali pred njihovim kmetovima i rugali im se. Samostan je tome udovoljio, pa je državni porez ubirao od svojih podanika, samo što ga nije predavao u blagajnu kraljevstva već ga je upotrijebio u korist samostana (convertamus in subsidium fratrum). Kod toga mimogred spominje urbar, da su i drugi samostani tako postupali. Drugo podavanje u novcu, koje su bili dužni vršiti samostanski podanici, bila je posebna daća (»dacium sive censum«). Ovu su bila dužna plaćati pojedina selišta u raznim iznosima, valjda prema veličini i vrijednosti zemljišta. Ta je daća iznosila godišnje 12 do 15 denara (1 ug. forinta imade 100 denara), a plaćala se jedna polovina o Jurjevu (Jurjevščina), a druga polovina o Miholju (Miholj-