VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 10
10 potpuniju sliku prilika na hrvatskom kneževskom dvoru a na osnovi jedne jedine isprave, čini neobičnim, što »uz kneza (bana) ulazi sa svojim dvorjanieima i knjeginja (banica) sa Budimirom i Želidragom«. Knjeginja bi, po Smičiklasu, imala i ženske dvorkinje, ali ove da nijesu imale pirstug u narodnu skupštinu. Nakon što općenito kaže, da je knez, kod stupanja na prijestolje potvrđivao povlastice, koje prije bijahu podijelili njegovi predšastnici, Smičiklas ističe, da nam je od Mutimira sačuvana samo jedna potvrdna isprava i njezin sadržaj iznosi od prilike onako, kako ga je ocrtao Farlati (str. 196—197.). Vrlo kratko ali zato i vrlo tačno, baš onako, kako u djelima općenitog karaktera treba govoriti o ispravama, opisuje Trpimirovu ispravu Vjekoslav Klaić u prvom svesku svoje »Povijesti Hrvata« (str. 54). Ona mu je »najstarija sačuvana isprava hrvatskih vladara« i diše duhom pobožnosti. Trpimir je po imenu priznavao vrhovnu vlast zapadno-rimskoga carstva, ali je bio samostalan vladar; naziva se »knezom Hrvata« a svoju zemjlu »kraljevinom ili državom Hrvatskom«. Njegova je država bila prostranija od splitske nadbiskupije; širila se od mora do Dunava. Govori o kneževoj palači i dvorovima u Bijačima, o županima i dvorskim časnicima, o kneževoj pisarni, komorniku i dvorskim časnicima, o gradnji samostana, o srebru, koje je knezu posudio nadbiskup Petar i o nazivu kuma. Iz činjenice, da je na ispravi potpisano pet župana, Klaić izvodi zaključak, da je Trpimir sve radio i odlučivao »sa svim županima« (cum omnibus zuppanis) a ništa sam. Poput Smičiklasa kaže za Mutimira i Klaić, da je stupio na vladu po pravu nasljedstva, pošto se ponosi, da sjedi »na očinskom prijestolju« (residente paterno solio). Ne priznaje ni bizantinskog ni zapadnorimskog cara, već se piše »s Božjom pomoću knez Hrvata« (divino munere Chroatorum dux). Klaić opisuje knežev dvor, časti dvorskih dostojanstvenika a naročito ističe, da mu se »pokoravahu i romanski gradovi bizantinske Dalmacije (primjerice Split), u koje dolazi i u njima prebiva, kad ga je volja«. Knez imade i svoj pečat (anulo nostro). Za ninskog biskupa Aldefreda primjećuje Klaić, da se ugledao u svog predšasnika i nastojao »razmaknuti svoju vlast na štetu splitske nadbiskupije, pače i ondje, gdje se je protivilo očitim povlasticama od prijašnjih vladara«. S obzirom na parnicu o crkvi sv. Jurja u Putalju misli, da je knezu bez dvojbe bilo teško raditi »protiv svoga hrvatskoga biskupa a u prilog splitskoj nadbiskupiji«. Ali Mutimir nije htio raditi protiv isprava svojih predšasnika, uvjerio se, da se Trpimirova isprava ne
