VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 1
Dr. Josip Nagy: DIPLOMATIČKO-PALEOGRAFSKE STUDIJE (Nastavak 1 ). //. Isprave iz doba hrvatske narodne dinastije. 5. Isprave kralja Stjepana II. Ono nekoliko isprava kralja Stjepana II., koje su nam poznate, slika su i prilika blijede ličnosti ovoga hrvatskog vladara a podjedno i stanja, u kome se nalazilo hrvatsko kraljevstvo za njegova vladanja od same dvije godine (1089—1090/91.). Nema u njima ni jedne nove pojave, koja bi mogla duže zadržati pažnju diplomatičkog promatranja. Samo se amo i tamo javlja po koja reminiscencija iz prošlih vremena i po koji pravni posao, kome je već prije udaren temelj, dolazi sada u svoju završnu fazu. Jedanaest godina prije stupanja na prijestolje, g. 1078. Stjepan, nekad svijetli herceg Hrvata — olim illustris dux Chroatorum — dok je boravio u samostanu Sv. Stjepana kod Splita, podjeljuje ispravom svom samostanu svoja dva polja. U naraciji spominje, da je, shrvan teškom bolešću, pozvao k sebi časne svećenike hrvatskog kraljevstva, da bi mu pronašli lijeka za grijehe. Po njihovom se savjetu dao prenijeti u samostan Svetog Stjepana Prvomučenika, tu se odrekao svake svoje časti i tu izabrao svoju grobnicu, preporučivši se molitvama samostanova opata. Čin obdarivanja samostana svojim poljima izvršio je u prisutnosti svog gospodara — domini mei — kralja Zvonimira, kraljice Jelene Lijepe, kraljevića Radovana i crkvenih dostojanstvenika, medu kojima je bio i papinski legat kardinal Petar. Ispravu je sastavio Theodoras, cancellarius domini regis. 2 ) x ) Usp. Vjesnik drž. arh. I. str. 17—45, II. str. 145—156, III. str. 173—189. -) Doc. br. 101, str. 119—120; Sišić, Priručnik izvora hrvatske historije str. 271—272. Isprava nam je poznata samo po tradicionalnoj knjizi samostana Sv. Stjepana, koja međutim nije sačuvana u prvotnoj redakciji nego u talijanskom prijevodu, koji ima naslov Scritture del monasterio di S. Stefano di Spalato. Zbornik se čuva u biblioteci Sv. Marka u Mlecima. Farlati, kad ga je rabio, preveo je isprave na latinski. Ako pojedina mjesta citiramo na latinskom jeziku, dakle po Farlatijevom prijevodu, činimo s razloga što nam to bolje odgovara za komparaciju s ispravama, koje imamo na latinskom jeziku i što je Farlati, kako se čini, dobro pogodio jezik i stil naših latinskih isprava.
