VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 21
21 da ističe prije 1260. god. kad joj gori navedeni juridički pojam ne bi odgovarao pravnom položaju samostana. Bilo bi dakle i juridički pogrešno našu povelju pripisati god. 1259. Kako da to protumačimo? Povelju iz 1259. donosi Smičiklas iz Theinerovih Monum. SI. Mer. a iz ovoga je također u svoja Regesta Potthast 21 ) unesao. Povelju pak iz 1260. donaša Smičiklas iz savremena i notarom ovjerena prepisa koji se nalazi u državnom arhivu u Zadru. Potthast također donaša ovu povelju, a kao izvor citira Farlaittija. Takva je bila cirkulacija ove povelje. Još se mora primjetiti, da je Theiner svoju povelju našao u Registrima pape Aleksandra IV., a izvadio iz: Reg. an. V. ep. 261. fol. 234; ovo pak znači, da je povelja izvađena iz registara koji spadaju na petu godinu vladanja Aleksandra IV., a to bi zaista spadalo u godinu 1259. Ova -činjenica svakako govori protiv moje teze. Da bi ovo pitanje riješili, treba da spomenem nešto i o papinskim registrima. Registri, t. j. zbirke prepisa papinskih povelja, su se još u ranom srednjem vijeku sastavljali, ali neprekidni niz počimlje tek sa velikim reformatorom i papinske kancelarije, papom Inocencijem III. Mnogo tisuća tih registara i danas se nalazi u vatikanskom arhivu. Registri se dijele u više serija: u vatikansku, avinjonsku, lateransku, te registra brevium. Nadalje pojedini pape su opet sami dijelili Registre u više serija, tako baš Aleksandar IV. je imao napose registre za litterae de curia — političkog sadržaja, te registre za litterae communes. Prepisi ovih povelja redali su se hronološkim redom, pa bi ih se vezalo u sveske koji su odgovarali godini vladanja, jer se povelje jedne godine nijesu stavljale u registar koje druge godine. Vrijedno je također spomenuti, da se nije čitave povelje prepisivalo. Intitulacija je obično potpuno otpadala, ili barem je jako skraćena inskripciju se također skraćuje, a redovito ispušta pozdravnu formulu sait, et apl. ben. Datiranje također je redovito vrlo pokraćeno, a nerijetko potpuno ispušteno. Uočivši ove činjenice, to ćemo se sad zabaviti Theinerovim prepisom iz Registra Aleksandra IV. Kod ovog prepisa ne nalazimo nego skraćenu dispoziciju. Kad se je ovaj dio skratio koji se inače najmanje može da skrati, jer nije vezan na formule, pa je stoga najrazličitij i od svih dijelova, to onda mora svakako da su bili skraćeni 21 ) Potthast, kao i drugi prikupljači papinskih povelja, nije samo prepisao papinske registre, nego je u svoja Regesta unesao povelje koje nije našao u papinskim registrima već u drugim raznim diplomatičnim zbirkama.
