VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 20
20 nostri anno sexto; u povelji iz 1259. pak: Datum Agnanie VII. kalendas iulii, pontificatus nostri anno quinto. Kraj ovoga je u ovoj povelja pokradena koroboracija. Ja naprosto mislim da je povelja samo jedna izdana i to 1260. godine, a da je ova 1259. na došla kao posebna tek pogreškom prepisivača. Pored već navedenog razloga, što nije mogla da tad bude onakva intitulacija samostana, ima i još jedan, iako ne baš onako jak ko prvi. U prvoj povelji, kao naravski i drugoj, papa nalaže starješinama franjevaca pod strogom naredbom : discretioni vestre per apostolica scripta in vir tute obedientie districte pr capiendo mandamus. Naredbu moraju izvršiti pod svaku cijenu: non obstante vestri ordinis constitutione aut aliqua sedis apostolice indulgentia. Postavimo sad slučaj da franjevci nijesu zbilja izvršili papinske naredbe, pa sad papa mora da je ponovi. Zar bi zbilja povelja bila napisana u istom tonu? Zar ne bi bila prva povelja u drugoj spomenuta, kad je ona svakako bila poznata dok se je druga pisala? Nadalje, zar bi Sv. Stolica bila mučke prešla preko eventualne neposlušnosti franjevačkih starješina, te ne bi bila ni jednom samo riječju žigosala njihovu neposlušnost? Imamo još jednu povelju koja će nam dati jedno razjašnjenje. Kad je papa Aleksandar dao franjevcima naredbu o kojoj radi naša povelja, franjevci je nisu izvršili, a s kojeg razloga, nije nam poznato. Opatica pak prituži se 1262. god. papi Urbanu IV., te ovaj izda dne 28. marta iste godine novu naredbu, u kojoj spominje naredbu Aleksandra IV., njegovog pretšasnika, pa oštro kori franjevačkog provincijala i gvardijana što se nisu odazvali papinskoj naredbi. 20 ) Ni tu opet ne spominje papa Urban da bi njegov pretšasnik bio izdao dvije naredbe. Kad bi one postojale, a dotični franjevci bi se obim bili oglušili, to bi njihov grijeh bio mnogo teži, pa bi se to i teže žigosalo. I ovo je jedan razlog više da povelju iz godine 1259. ne držimo' za drugo no za jedan prepis, krivo datiran, povelje iz 1260. godine. Ovim razlozima možemo da pridružimo još jedan. Juridički izraz: ad romanam ecclesiam nullo medio pertinentis nalazi se, pored ove povelje, samo u poveljama iz 1260. godine, kao odjek ili jača afirmacija novog stanja samostana Sv. Nikole koje je uzakonjeno poveljom pape Aleksandra IV., ne 11. juna 1260. godine. Sve povelje, izdane poslije mjeseca juna 1260. godine tituliraju samostan: S. Nicolai ordinis sancti Damiani. Ako, dakle, papinska kancelarija nije našla za potrebito da ističe svoju imediatnu jurisdikciju nad istim samostanom poslije 1260., kad je to isticanje odgovaralo potpuno pravnom stanju, to pogotovo ne bi joj stajalo 20 ) Ibidem, V. 723.
