VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 183
183 vremena za crkvenu pastvu. Budućnost će pokazati nekoje manjkavosti ustava, koji će se u buduće morati ispraviti i preudesiti. U časopisu Burgenländische Heimatsblätter od g. 1933., koje izilaze u Eisenstadtu ili Željeznom, glavnom gradu Burgenlanda, izašao je u br. 3/4. članak od potpisanoga: Eine evangelische Hauspos tille aus dem Jahre 1568. für die burgenländischen und ungarischen Kroaten. Tu je prikazana hrvatska Postilja izdana latinicom od Stjepana Konsula Istranina i Antuna Dalmatina, koja je izašla u dva dijela u Regensburgu kod J. Burgera 1568. po nalogu donjoaustrijskih plemića kapetana od Željeznog Weispriacha pl. od Forchtensteina te pl. Pollheima za doseljene na njihove posjede Hrvate, koji su ostavili svoju domovinu ispred turskih provala. Uz članak nalaze se i fotografije korica iz kože te prva stranica Postilje iz regensburške državne biblioteke. Od ove Postilje postoji samo jedan primjerak prvog dijela te dva primjerka drugog dijela i to jedan u Regensburgu a drugi u Zagrebu u biblioteci Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Iz jedne notice uredništva vidi se, da se za životopis Konsula, koji je u Gradišću bio propovjednikom tamošnjih hrvatskih vojnika i ondje umro, zanima i vikar Bernhard H. Zimmermann u željeznom, te kani izdati njegovu biografiju. Burgenländische Heimatblätter donose inače takodjer razne članke koji se tiču gradišćanskih Hrvata. Tako je napisao i tamošnji kanonik Adolf Mohl članak: Die burgerländischen Kroaten (1533—1933.), gdje prikazuje raspravu madžarskog historičara Rudolf a Szegedya 0 hrvatskim naseljima, koji drži da imade gradišćanskih Hrvata oko 100.000 u 180 sela te napominje još i neke druge madžarske rasprave, što je većinom publicirano 1 u našim novinama, koje izilaze u Beču za gradišćanske Hrvate. Kanonik Mohl naročito ističe, kako su gradišćanski Hrvati ostali svi vjerni katoličkoj vjeri i da je medju njima bilo odličnih svećenika, biskupa, kanonika, provincijala samostana, koji se svi napominju u spomenutoj brošuri madžarskog historičara. Akademska založba u Ljubljani izdala je kao facsimile fotografijom prvu knjigu, koja je izašla štampom na slovenskom jeziku. To je protestantski Catechismus Primoža Trubara, koji je izašao g. 1551. u Tübingenu u Würtemberskoj kod Mohartove tiskare a pod pseudonimom: Jernej Skuryanic aus Sybenburgen. Unikum ove knjige nalazi se u Beču u Dvorskoj, sada Narodnoj biblioteci. U Beču je knjiga fotografirana a u Ljubljani su načinjeni klišeji. Tiskara Veit i drug na Viru pri Domžalah naštampala je knjigu na antiknom papiru a čitavim izdanjem rukovodio je Silvester Škerl. Književno poduzeće Akademska založba izdala je tu knjigu kao spomenik slovenske najranije književnosti. Trubar je ostao tada takodjer još anoniman te se je potpisao Filopatridus IUyricus. Naslov ove prve knjige glasi: Catechismus in der windischen Sprach a prve slovenske riječi glase: Anu kratku Podvučenje s katerim vsaki človik more v nebu priti. Knjiga je izašla na 144 stranice male osmine a imade nekoliko inicijala, vinjeta, klišeja te nekoliko pjesmica crkvenih s notama. Naročito je zanimljiv kratki njemački predgovor Trubara, iza kojega slijedi slovenski predgovor. U njemačkom predgovoru daje Trubar upute Nijemcima kako se čita slovenski jezik i da će svatko lako naučiti čitati kako je i on to naučio. U slovenskom predgovoru »Slovencom« kaže Trubar, da je dao napisati tu knjigu Bogu na čast za sve stanovnike njihove dežele, da svatko lako nauči spoznati pravu staru vjeru i upozna pravoga Boga, te strašnoga antikrista. Moli pak sve župnike, propovjednike, učitelje i sve starije koji znadu čitati, da u crkvi, školi i svom domu upućuju priprosti narod u pravoj vjeri Kristovoj. — Medju Prilozima za književnost, jezik, istoriju i folkloru, Beograd, knjiga XV. Sveska 1—2, 1935., izašao je članak Vjekoslava Štefanića: Knjige krčkih glagoljaša u XVI. stoljeću.
