VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 184
184 Priloga za glagolsku bibliografiju kao i za povijest reformacije i katoličke reakcije, str. 32. Pisac je iz biskupskog arkiva na Krku pokupio poglavito biskupske vizitacije krčkih biskupa koji su revno nastojali, da se ne uvuče nova vjera u njihovo stado. Tu se spominju prve vizitacije biskupa Ivana Rose (1531—1549.) i Alberta Dujmića (1550—1564.). Već g. 1551. spominje se prvi proces protiv nekih pristaša nove vjere na otoku Krku. Biskup Dujmić prisustvovao je i tridentinskom koncilu, te je bez dvojbe simpatizirao sa glagoljanjem te se je bojao da bi možda zabrana glagoljaškog bogoslužja mogla odvesti glagoljaše u protestantski tabor. Za vizitacije biskupa Petra Bemba (1564—1589.) spominju se hrvatske protestantske knjige, koje su došle iz Njemačke preko Senja i Rijeke. Biskup je kušao da otvori diecezansko sjemenište kao otpor protiv nove vjere premaj zaključcima tridentinskog koncila, što mu ali nije pošlo za rukom. Vizitacije su obavljene u Baski, Vrbniku, Omišlju, Dubašnici, Dobrinju gdje su se posvuda opazili tragovi nove vjere i gdje se posvuda govori o heretičnim glagolskim knjigama, koje su dolazile i u one krajeve iz tiskare u Tiibingenu Urachu. U vizitacijama za biskupa Ivana Turre (1589—1623.), koje je on obavio u Omišlju, Vrbniku, Baski, Dubašnici i Poljici već se ne spominju hrvatske protestantske knjige, tim više što je biskup naročito zabranio svećenicima, da ne primaju glagolskih knjiga izvana ili sa kopna i da ih ne čitaju dok ih ne pokažu biskupu. Za vrijeme ovih vizitacija nestalo je posve hereze na otoku ,te biskup nema razloga da protiv koga postupa. Reakcija crkvenih vlasti poglavito inkvizicije iz Venecije uspjela je, da suzbije svaku protestantsku akciju, koja se je bila pojavila početkom XVI. vijeka te su istrebljene i sve glagolske protestantske knjige, ukoliko su se gdje nalazile. Još kao posljednja uspomena na to doba sačuvala se je jedna glagolska protestantska biblija iz tiskare Tübingen-Urach u Vitezićevoj biblioteci u Vrbniku, koja ali nije potpuna. Iz vremena reformacije po Istri napisao je Mirko Breyer članak u Jadranskom Koledaru g. 1936. pod naslovom: O Istranu Fra Baldu Lupetini (1502—1556.). Fra Baldo Lupetina iz Labina bio je jedan od prvih gorljivih pristaša reformacije, te je to svoje pristajanje platio životom jer je bio po mletačkoj inkviziciji osudjen na smrt i utopljen. Fra Baldo bio je ujak glasovitog pristaše reformacije Matije Vlacića Frankovića te je propovjedao u duhu reformacije na hrvatskom jeziku na Cresu, gdje su ga odmah prijavili crkvenoj oblasti i zatvorili. U tamnici bio je 14 godina za koje vrijeme su ga ispitivali i nagovaral da se odrekne heretičkih ideja, što je on ali uvijek fanatički odbijao te je tako bio konačno osudjen. O njegovom progonu bio je obavješten i sam Martin Luter te njemački protestantski knezovi, koji su se stali za nj zanimati da ga oslobode. Izborni knez saksonski zauzeo se je za nj te je napisao pismo senatu Venecije, da se oslobodi Fra Baldo iz tamnice »čovjek odličnih kreposti i dubokog znanja, koji se nalazi u tamnici u opasnosti života«. Ovo pismo je donio u Veneciju sam nećak Lupetina Matija Vlacić te ga je lično predao senatu. Dobio je dozvolu da ga posjeti te ga je našao u vrlo jadnom stanju. Senat Venecije je medjutim odgovorio na ovo pismo vrlo učtivo, da ovaj slučaj spada pod crkvenu oblast i da Se tu ne može posredovati, pošto se crkvene stvari strogo luče od profanih. U novije vrijeme nalazimo članaka o evangeličkoj crkvi u Jugoslaviji i u raznim vanjskim časopisima, nakon što je u Zagrebu na svečani način održana proslava 400 godišnjice reformacije, uspomena na Gustava Adolfa, te razne druge protestantske crkvene proslave, kod kojih su sudjelovali razni evangelički dostojan-
