VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 8
8 potvrdna isprava Zvonimirove a na Zvonimirovu pada sumnja i s drugih razloga. Vjerojatno se već u Zvonimirovo doba radilo o tome, da samostan Sv. Stjepana dođe do ovog dobra putem kraljevske darovnice. Posao, bogzna s kojih razloga, nije priveden kraju. Da se moglo očekivati, da će ga Stjepan II. rade provesti nego što bi ga proveo Zvonimir, razumije se samo po sebi. Kralj ga je proveo ispravom, koja se svojom strukturom ističe iznad ostalih njegovih isprava i koja daje naslućivati, da je kraljev kancelar počeo voditi brigu o tačnijoj opremi iprava i o boljoj organizaciji kancelarije. Stjepanov kancelar Gregorius pošao je g. 1089. od prilike onim smjerom, kojim g. 1083. bijaše pošao Zvonimirov Theodorus. Prilike u hrvatskom kraljevstvu bijahu svakako takove, da nijesu bile prikladne ni za kakav odlučniji politički a ni upravni pothvat. U ovo doba, kao i inače, Gregorius cancellarius i Gregorius episcopus chroatensis teško da će biti jedna te ista osoba. 22 ) Isprave Stjepana II. posljednje su hrvatske kraljevske isprave. 6. Karakter kneževskih i kraljevskih isprava. Isprave hrvatskih knezova i kraljeva, hrvatske javne isprave IX —XI. vijeka, idu po svojim oznakama medu zapadno-evropske isprave i imiadu svoju usku vezu sa kulturnim razvitkom hrvatskog naroda. Kako su Hrvati u selima i municipijima stupili u dodir s Romanima i svoju kulturu neposredno nadovezali na život kasnijeg rimskog pučanstva, tako su i svoje pravne poslove rješavali putem isprava na osnovi rimskog prava, koje je negdje živjelo a negdje životarilo. Pridošao je upliv rimske crkve i crkvenog prava. Svećenstvo bijaše važan faktor na hrvatskom dvoru i svećenici imadahu svoj udio kod rješavanja pravnih poslova i kod njihove dokumentacije putem isprava. Kad se radi o poslovima, koji se odnose na gradove, na gradske ustanove, na crkve i samostane, kad se radi o državnim poslovima većeg značenja, kad se u vezi s otokom Maonom radi o proširenju kraljevske vlia/sti po kopnu i moru ili o zavjeri Zvonimirovoj papi Grguru VII., onda se vodi računa o svemu onome, što traže odlučujući politički i upravni događaji. Već u doba Trpimira i Mutimira isprave se dižu na visok stepen diploma svog vremena. Pravni posao, koji je izvršen prije izdavanja isprave, koji isprava ima samo da dokaže a ne da i vrši, pada u pozadinu, i pravna snaga prelazi na samu ispravu. Već tada izbijaju na javu razne nijanse između actum i datum, između dokazne i poslovne isprave, između isprave, koja uvijek zadržava samo svoj dokazni karakter i isprave, koja ga, u neku ruku, spaja s poslovnim. Actum i datum otvaraju pitanje o odnosu, i vremenskom ') ib. str. 509.
