VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 7
7 Svećenik Teodor kao et ecclesie sancti Domini et eiusdem regis cancellarius sastavio je Zvonimirovu ispravu ?.a splitske benediktinke, kao cancellarius domini regis ispravu hercega Stjepana za samostan Sv. Stjepana, po kraljevom nalogu — iussii domini mei regis prenominati Suinimiri, qui et Demetrii — ispravu o Cetinskoj župani a konačno kao cancellarius eiudem regis Zvonimirove isprave o Konjuštini i Radonji. Kao paralela ovim dvjema ispravama, za koje je slobodno uzeti da su produkat kakve takve jače kancelarijske organizacije, 18 ) može se navesti isprava Stjepana II. g. 1089., kojom samostanu Sv. Stjepana kod Splita dariva kraljevsko dobro Radonja (Raduna). 19 ) Isprava počinje invokacijom In nomine sanctae et indiuiduae trinitatis, invokacijom dotjeranijih Zvonimirovih isprava, 20 ) iza koje slijedi datum, s oznakom godine, indikcije i epakte. Intitulacija je Ego Stephanus dei grada rex Chroatorum et Dalmatinorum, dakle ne onakova, kakova je u njegovoj ispravi o Pustici, nego onakova, kakova je Zvonimirova u dotjeranijoj ispravi o Konjuštini i o Radonji. Registrira se kraljev nalog za dokumentaciju riječima: »jeci scribere hane nostram nostre regie donacionis«. Arenga diše duhom velike kraljeve pobožnosti, što je sasvim na mjestu kad se radi o djelu, koje će učiniti u korist samostana, u kome je dugo boravio i koji je već prije obilno obdario. Ovo drugo obdarivanje vrši na poticaj monaha, naročito njihovog opata (his impulsus exemplis et bonorum dei seruorum, presertim nostri abbatis sancti Stephani nomine Theodori precibus exitatus). Kralj izričito naglašuje, da udovoljava opatovoj molbi i da samostanu poklanja dobro Radonju ob amorem dei et salutem anime nostre, immo pat ris et matris nostre in die tremendi iudicii. Pod jedno vraća samostanu dug od stotine zlatniša. Slijedi prijetnja duhovnim kaznama prekršiteljima odluke, imena svjedoka, u čijoj je prisutnosti izvršen pravni čin pa kancelarova formula: Et ego Oregorius, cancellarius prefati regis, domini mei, hec iussu eius scripsi et testis adfui. Iza ove formule registrirana je oznaka introduktora u novi samostanov posjed a to je bio neki Johnnes filius Bratoradi. Kao vrlo važnu činjenicu istaknuo je Rački, da se ova Stjepanova isprava ni jednom jedinom riječju ne poziva na Zvonimirovu ispravu o istom dobru. 21 ) To ne može biti bez razloga. Stjepanova isprava nije iznašati razni nazori, da jedna tvrdnja može biti oprovrgnuta drugom, ali da svaka treba da počiva na zdravim kriterijima. Ali ne samo u diplomatici nego u nauci uopće nema koristi od polemike, u koju ulaze lični momenti. 18 ) Vjesnik III., str. 186. i 189. 1B ) Doc. br. 125., str. 149—150. 20 ) ib. br. 99., 114., 115. 21 ) ib. str. 141.
