VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 6
6 razmatranjem prilika na licu mjesta, koje ne mogu izvesti proučavatelji isprava u svojim kabinetima, ja se ne slažem samo u tome, da su nam sačuvani komadi prijepisi, nego i prijepisi, napravljeni za samostanovu porabu. 15 ) Kako je pred nekoliko godina iskrslo pitanje o autentičnosti ili neautentičnosti i Zvonimirove i Stjepanove isprave, 10 ) pitanje, koje je, Bogu hvala, vrlo brzo bilo skinuto s dnevnoga redaš, primijetit ću ovdje samo to. da je moje mnijenje i danas potpuno onakovo, kakovo je bilo i onda, kad sam se prvi put usprotivio tvrdnji, da isprave nijesu autentične. Po izričito diplomatičkim kriterijima — a ja u ovim raznatramjima, kao i u predjašnjim, ne idem izvan ovog kruga — pitanje o neautentičnosti obiju isprava uopće se ne može postaviti već po tome, što potpuno pristaju u sklop ne samo javnih nego i privatnih isprava iz dobe hrvatske narodne dinastije. Tradicija skoro svih tih isprava vrlo je nepovoljna a uz to za diplomatičku razmatranje nemamo na raspolaganju skoro ništa drugo osim njih samih. Stoga nam se nameće dužnost, da razmatranje pitanja o ispravama ovog vremena udesimo u što užoj vezi s kriterijima 1 , kojima raspolaže moderna, da ne rečem sa vremena diplomatička nauka, da se ne zadržavamo samo kod protokola i ostalih nutarnjih i vanjskih oznaka isprava, nego da vodimo računa i o njihovim dispozitivnim dije*lovima. Koja je prava bit dokumentiranog pravnog djela, može da u diplomatičkom razmatranju dođe na drugo mjesto a prvo da joj sačuvamo u pravnoj povijesti. Ali kako se pravno djelo odrazuje u ispravama, kako ga same isprave rješavaju, ostaje u prvom redu predmet diplomatičkog razmatranja. U našem slučaju to pitanje ima kud i kamo više značenja nego u drugima. 17 ) 15 ) Još o darovnicama Zvonimira i Stjepana II., koludricama sv. Benedikta u Splitu. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku XLIX. Split 1926.—27., str. 57. i 59. 16 ) Usp. Vjesnik III., str. 182., op. 40. 17 ) Steinacker H., Die antiken Grundlagen der frühmittelalterlichen Privaturkunde (Aloys Meister, Grundriss der Geschichtswissenschaft, Ergänzungsband I.), Leipzig-Berlin 1927., str. 1—4. — Katić o. c. str. 42. nije potpuno u pravu kad spominje, da sam ja uz pok. dra. Šuflay-a, branio »autentičnost i originalnost isprava«. Ja to nijesam činio nego sam, ponavljam, tvrdio, da nema diplomatičkih kriterija, da se pitanje o autentičnosti uopće otvori. Pokojni Suflay nije u ovom pitanju ustrajao kod svog mnijenja, do kojeg je došao dok je bio u užem dodiru s ispravama i, pod časovitim dojmom, često se uskolebao. Ozbiljna studija Lovre Katića vratila mu je povjerenje u autentičnost obiju kraljevskih isprava. Usp. Obzor od 31. I. i 1. II. 1924., 24. IV. i 22. V. 1928. — Od ove polemike za pitanje o ovim dvjema ispravama nije bilo nikakve koristi. Ipak je posvjedočila ono, što je ozbiljnim radnicima na polju diplomatike duboko usađeno u duši, posvjedočila je, da diplomatika nije polje za polemiku, da se o pojedinim ispravama mogu slobodno
