VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)

Strana - 5

5 tor um decern et octo sanctorum patrum consequatur malediccionem. Ali, dok uvod u ovu prijetnju, u Zvonimirovoj »Si quis uero regum uel principum, iupanorum, parua sine magna persona huic nostre donacioni contraire temptauerit«, ima samo općenit smisao, u Stjepanovoj je prijetnja namijenjena licima, koja bi samostanu htjela oteti zemlje, koje mu je dao Zvonimir i čiji mu posjed Stjepan II. potvrđuje. Ovaj uvod glasi: Quodsi, quod absit, aliud aliquis agere temptauerit, et prenominatam domtim dei de his terris disuestire uoluerit. Slobodno je naslućivati, da je između g. 1078. i 1088., po svoj prilici za nesređenih prilika u hrvatskoj državi potkraj Zvonimirova vladanja i iza njegove smrti,

11

) bilo pokušaja da se samostanu oduzmu kojekakva dobra pa i zemlje, koje bijaše dobio kraljevom odlukom. Slobodno je naslućivati, da se tada nije iskazivalo poštovanje ni samoj Zvonimirovoj odluci a ni ispravi, koja je tu odluku dokumentirala, postojala ona ne samo u onom obliku, u kojem nam je dan danas poznata, nego makar da je, na osnovi poznate isprave, koja se mogla smatrati konceptom ili prethodnom ispravom, bila izrađena prava kraljevska isprava u užem smislu riječi.

12

) Bilo kako mu drago, opatica splitskog ženskog benediktinskog samostana došla je pred kralja Stjepana II. sa Zvonimirovom ispravom baš u nama poznatom obliku i sa dodatkom o mlinu pri kraju. Da je opatica imala u rukama potpuno opremljenu Zvonimirovu ispravu, ne bi se ova u novom sastavku, koji je bio podastrt novom kralju na odobrenje, označila širokim nazivom scriptum, kako se doista Zvonimirova isprava naziva u Stjepanovoj. A ako malo iza te oznake dolazi oznaka donacionis scriptum, onda se za tim nazivom krije oznaka pravnog djela, dokumentiranog Zvo-nimirovom ispravom a nikako karakter te same isprave.

13

) Kad je riječ o obliku, u kome su nam sačuvane i Zvonimirova i Stjepanova isprava, onda ćemo taj oblik označiti originalnim u smislu, što nam predstavlja ove dvije isprave s obzirom na njihove nutarnje momente baš onakovima. kakove ih je izradio vjerojatno sam primaoc i podastro i jednome i drugome kralju na odobrenje. U sačuvanim komadima imamo svakako original teksta i jedne i druge isprave, dok su sami sačuvani komadi prijepisi prvoga reda, prijepisi koji su napravljeni neposredno po originalu prije g. 1171., u doba kad je splitski samostan išao za tim, da tačno ustanovi opseg i pravo stanje svog posjeda.

14

) Sa don Lovrom Katićem, kome dugujemo mnogo zahvalnosti, što nam je ") Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana ed. Rački str. 56—57.; Doc str. 476. 1L

') Vjesnik III., str. 185. 13

) Usp. Bresslau, Handbuch I., str. 55. ") Smičiklas, Cod. dipl. II., str. 130—132.