VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)
Strana - 138
138 dom, 35 ) a poslije Petrovom gorom. »Valjda je narod — ukratko veli Smičiklas (o. c. I. p. 264.) — od ovih njekoliko godina bio satrven od borba velikaša za kraljevski vienac, pak je hladne duše primio velike dogodjaje, kojim se izmaći pored ovakove gospode hrvatske jedva je bilo moguće.« Krvavim sukobom kod Gvozda i katastrofom kralja Petra bi Kolomanu otvoren put sve do hrvatskoga kraljevskoga krunidbenog grada Biograda na moru, kamo nesmetano dođe u pratnji također Hrvata, što uza nj pristajahu. Tu ga ponajprije sakupljeni hrvatski velikaši po svoj prilici aklamacijom, kao što se to na pr. zbilo pri izboru Stjepana II., koji u svojoj ispravi od 1089. sam kaže, da je zasjeo na kraljevsko prijestolje otaca, djedova i pradjedova 36 ) — »omnibus Chroacie et Dalmacie nobilibus collaudantibus« — izabraše kraljem, a zatim je po izboru slijedilo krunisanje. Koloman je nato bio okrunjen onim istim insigniis regiae potestatis t. j. znakovima kraljevske vlasti, kojima su bili krunisani hrvatski kraljevi: Tomislav, Petar Krešimir, Dimitrija Zvonimir i Stjepan II., pa je istom poslije krunisan ja analogno prema Zvonimirovoj krunidbenoj zavjernici od 1076. god. postao »per uexillum, ensem, sceptrum et coronam inuestitus atque constitutus rex« — t. j. zakonitim nasljednikom pomenutih hrvatskih kraljeva. Tako je eto istom ovaj izbor i krunidba učinila Kolomana zakonitim hrvatsko-dalmatinskim kraljem, što nam nepobitno dokazuje Kolomanova isprava od 1102. god., izdana samostanu sv. Marije u Zadru, u kojoj prvi put dotadašnjemu svome naslovu »rex Ungarie« dodaje sada tek naslov »Croatie atque Dalmatie« veleći »Ego Collomannus dei gratia rex Ungarie, Croatie atque Dalmatie 37 ).« Poslije krunisanja kralj je Koloman poput hrvatskih kraljeva Dimitrije Zvonimira i Stjepana II. uz ostalo izdavao i darovnice samostanima i crkvama ili potvrđivao njihove stare sloboštine i povlastice. Tako je pri toj zgodi izdao i samostanu sv. Marije u Zadru ovu 35 ) Ugarski kronista Simon de Keza u »Gesta Hungarorum« (ed. M. Florianus: Fontes domestici hist. Hung. — Scriptores II. p. 88) o tom veli: »Iste (Kaiman) quoque in regnum Dalmafcie misso exercitu occidi fecit regem Petrum, qui Hungaris in m ont ib us qui Gozd dicuntur occurens, est deuictus in montibus memoratis et occisus. Unde iidem montes usque hodie in Hungarico Patur Gozdia nominantur.« M ) O tom potanje isp. Dr. P. Karlić: Posljednji Trpimirović Stjepan II. (Preštampano iz »Vjesnika državnog arkiva« Zagreb 1929. sv. IV.) str. 1. i 2. 37 ) Smičiklas: Codex Diplomaticus. Vol. II. (1904.) s. 9. — Rački: Borba. Rad. XXX. s. 135. — Dr. P. Karlić: Hrvatski kralj Dimitrija Zvonimir (Preštampano iz »Vjesnika državnog arkiva« Zagreb 1927. s\, III.) str. 10. i 11,
