VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)
Strana - 139
važnu ispravu: »Godine utjelovljenja gospodina našega Isusa Krista 1102. Ja Koloman milošću Božjom kralj Ugarske, Hrvatske i Dalmacije, poslije u redu održana sabora, pošto sam bio okrunjen u Biogradu na moru, u kraljevskom gradu (Saluo abito consilio, postquam coronatus fui Belgradi supra mare, in urbe regia) darivam na molbu potpisanih svojih župana a za ljubav Božju i spas duše svoje samostanu opatica sv. Marije, koji se nalazi u Zadru, trajni mir i kraljevsku slobodu (perpetuam pacem et regiam libertatem), da mogu ondje pobožno služeći Bogu sigurno prizivati Boga za me i za opstanak mojega kraljevstva (ut ibi deo deuote degentes secure deum interpellare pro me et pro statu mei regni valeant). Jer nitko pritisnut svjetovnim brigama ne može služiti Bogu kao što dolikuje tolikome redu. Stoga uz potpis ove povlastice potkrepljujem ovaj dar kraljevske slobode tako (hanc dationem regie libertatis sic corroboro), da se nitko iz mojega kraljevstva ne bi usudio štogod poništiti ili ugrabiti onome samostanu koliko u pokretninama toliko u nekretninama. Ako pak tko pokuša, da prkosno pogazi ovu našu zakonsku zapovijed i otme štogod od samostanskih dobara (et aliquid de bonis monasterii usurpauerit), neka onoj crkvi četverostruko povrati (illi ecclesie quadruplum reddat), a otimač pak neka sa svim svojim potpane pod kraljevski sud. I ovo potvrđujemo pečatom našim (nostra sigillatione) i ovih župana (istorumque comitum): biskup jegarski Prokopije (Procopius Agriensis episcopus), biskup zagrebački Singidin (Singidinus Zagoriensis episcopus), župan Isak, župan Petar, župan Kledin, župan Saul, župan Arnej, župan Toma, župan Andrija, župan Kuzma, župan Vukan, župan Dionizije 38 ).« Iz ove se eto Kolomanove isprave po riječima »saluo abito consilio« jasno vidi, da je Koloman prije krunisan ja održao t. zv. krunidbeni sabor, na kome je svakako položio i zavjernu prisegu na 38 ) Smičiklas: Codex Diplomaticus. Vol. II. s. 9. i 10. — Ova se vrlo važna Kolomanova isprava nalazi u registru opatica sv. Marije u Zadru na tri strane, odakle sam je ja prvi god. 1907. dao fotografski snimiti i fotografiju sam zajedno s negativama na svoj trošak poslao prof. dr. Ferdi Šišiću u Zagreb, jer mu je bila vrlo potrebna za radnju njegovu »Kralj Koloman i Hrvati godine 1102.« (Zagreb 1907.). Prof. Šišić je prema toj fotografiji donio u pomenutoj svojoj radnji i faksimile te isprave, pa na svršetku (na str. 100. u bilješci) i priznaje, da je »Fotografske reprodukcije dobio ... naknadno«, ali nigdje ne navodi od koga ih je dobio. (Potanje o tom isp. Dr. P. Karlić: Fotografiranje registra opatica sv. Marije u Zadru. Prest iz »Vijenca«. Zagreb 1924. s. 6. i 7.)