VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)
Strana - 120
120 gérant unum ex ocoto nomine Petrum de génère Cacautonem (!), ut secreto iret in Hungariam ad serenissimum regem Stephanum(!), ut daret ciuitatem sub dominio regie majestatis cum certis pactis. Et exiuit secreto et uenit in Corbauiam et inuenit ibi quemdam uirum de génère Gussichiorum nomine Petrum, qui eum benigne accepit in domum suam. Ex hoc gratanti animo explorans ad ipsum dicendo, quo iturus erat et qua de causa, iurans ei quod nulli diceret. Tune fide ab illo recepta, disposuit illi omnia. Tunc loquentes inter se unanimiter profecti sunt utimam nemini narrantes et uenerunt coram rege et inclinato capite et flexis genibus salutantes regem. Tunc rex interogauit eos, unde essent, qui uno responso responderut: »Croates AIbi sumus« (offerentes) ei principatum Spalatensem cum tota Croatia. Quo audito rex gauisus est gaudio magno et uoeatis sapientibus suis narrauit eis omnia uentura, et statim fecit parare exercitum.« 3 ) (Poslije smrti njegove [Zvonimirove — zapravo: Stjepana II.] Hrvati počinjahu mnoga zla boreći se međusobno i plijeneći, i zavijahu u crno također primorske gradove nanoseći im štete i ne mala zla, otimajući njihove žene i kćeri tako, da se ni jesu usuđivale izlaziti iz svojih gradova. Poradi takove okolnosti izaberu Splićani osam ljudi iz svoga grada pametnijih u poslovanju. Ti muževi izabraše jednoga imeđu osmorice po imenu Petra od roda Kakauntova, da potajno ode u Ugarsku k prejasnome kralju Stjepanu (zapravo: Vladislavu) da uz određene uvjete preda grad pod gospodstvo kraljevskoga veličanstva. I on iziđe potajno i dođe u Krbavu i ondje pronađe nekoga Čovjeka iz plemena Gusića po imenu Petra, koji ga dobrostivo primi u svoju kuću. Poradi toga zahvalan, jadao se je pred njim, govoreći kamo je i s kojega razloga naumio poći i zaklinjao ga, da nikome ništa ne govori. Tad primivši od njega poštenu riječ, razloži mu sve. Sporazumjevši se tada međusobno, pođu jednodušno, da nikome ništa ne kazuju i dođu pred kralja, pozdravljajući ga sagnuvši glavu i prignuvši koljena. Tada ih kralj zapita: otkuda su, a oni jednoglasno odgovoriše: »Hrvati Bijeli smo« i ponudiše mu gospodstvo nad Splitom sa cijelom Hrvatskom. Čuvši to kralj poveseli se veoma i sazvavši svoje savjetnike pripovjedi im sve, što se imalo dogoditi i odmah stane kupiti vojsku.«) Vjerodostojnost je ove note splitskoga anonima to veća, što se pleme Kakaunta onoga doba u Splitu može dokumentarno utvrditi. Tako se u ispravi od 1080. god., izdanoj u doba splitskoga nadbiskupa Lovre i hrvatskoga kralja Zvonimira (Temporibus quoque domini Laurentii uenerabilis spalatine sedis arehiepiseopi regi[s] Chroatorum Suinimiri), u kojoj 3 ) Dr. Fer. Šišić: Priručnik. Zagreb 1914. s. 321.
