VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 121

121 Petar Crne obdariva crkvu sv. Petra u Selu i samostan, što ga je podigao, sa zemljama i posjedima •— kaže: »coram duo filii Cacaunti

4

) t. j. pred dvojicom sinova Kakauntovih. Štoviše u ispravi izdanoj u Splitu 1097. god., u kojoj se Splićani obvezuju na pripomoć mletačkome duždu, kao svjedok navodi se bivši splitski prior Petar »Signum (f) manus Petri senioris prioris

5

)«, pa je možda to isti onaj Petar od roda Kakauntova, kojega su Splićani odnosno osmorica od njih biranih građana izabrali, da uz stanovite uvjete ugarskom kralju ponudi grad Split. Pa i pleme Gusića spominje se već u doba hrvatske narodne dinastije za kralja Petra Krešimira, koji je oko god. 1070. darovao Pribini Gusiću, sinu Prvanegovu, zemlju u Kamenjanima (Cresimir rex donat terram in Kamenjani Pribine Gusić, filio Prvanegi).

6

) Budući da su Gusići uli. vijeku bilo obdarivali samostan sv. Ivana u Biogradu na moru kao Našemir Gusić (eidem monasterio donauit Nassemir Gussichius

... bonam vineam in na Brijschiae) ili prodavati tome samostanu zemlje kao Andrija Gusić (Andreas Gussichius, Pribinego filius, uendidit eidem monasterio pro duobus bonis equis bonam uineam in teritorio Sumochui Nasseri)

7

), to su oni u to doba svakako nastavali negdje blizu grada Biograda na moru. Odatle su se zarana neki od toga granatoga plemena preselili u župu Krbavu, te se u ispravama nazivlju knezovima krbavskim

8

). Eto tako je dakle na poziv svakako prvaka kraljičine ugarske (madžaronske) stranke u Hrvatskoj, koji su se valjada na taj način nadali doći do najuglednijih položaja i prevlasti u zemlji, madžarski kralj Vladislav, skupivši vojsku, prešao na proljeće 1091. god. preko Drave u Hrvatsku. Toma nam arhiđakon doduše potanje ne navodi broj vojske Vladislavove, ali ipak općenito kaže, da je Vladislav sakupio »brojnu vojsku« (coadunato exercitu copioso)

8

). Naprotiv nam splitski anonim kaže upravo i broj Vladislavove vojske veleći, da je te vojske bilo »ad numerum centum millium hominum«

10

) t. j. na broj 100,000 ljudi. S tom je eto vojskom Vladislav, kako Toma arhiđakon kaže (ed. Rački p. 57.): »occupauit totam terram a Drauo fluuio usque ad alpes, que dicuntur ferrée, nullo obice resistente« (»Zauzeo svu *) Rački: Documenta s. 127, i 136. 5

) RaČki: Doculenta s. 178. — Šišić: Povijest Hrvata. Zagreb 1925. s. 604. fl

) Rackd: Documenta s. 87. 7

) Rački: Documenta s. 163. i 167. 8

) Isp. Vjek. Klaić: Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća. Rad. 130. s. 54—59. — Šišić: Povijest Hrvata. Zagreb 1925. s. 604. 9

) Toma arhiđakon: ed. Rački s. 57. 10

) Šišić: Priručnik (1914.) s. 321.