VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 119

119 i madžarska »Chronicon Pictum«

1

) u kojoj stoji: »Cum enim rex Zolomerus sine liberis decessisset, uxor eius soror regis Ladizlai ab inimicis viri sui multis iniuriis pregrauata, auxilium fratris sui regis Ladizlai in nomine Jesu Christi implorauit,« (»Kad je naime kralj Zvonimir umro bez djece, žena njegova [Jelena-Lepa], sestra kralja Vladislava, mnogim nepravdama progonjena od neprijatelja svoga muža, zatraži u ime Isusa Krista pomoć u svoga brata kralja Vladislava.«) Prema svemu je jasno, da je za užasnih stranačkih borbi, koje su prijetile propašću kraljevstvu hrvatskom, nastala i jedna stranka, koja se okupljala oko kraljice, Zvonimirove udove Jelene nastojeći, da brata Jelenina, ugarskoga kralja Vladislava kao šurjaka pok. kralja Zvonimira, podigne na kraljevsko prijestolje hrvatsko.

2

) Ovdje se zgodno mogu primijeniti riječi historika Tade Smičiklasa (Poviest Hrvatska. I. Zagreb 1882. s. 260), koji kaže: »Sada je planula (borba) nevidjenom divljom strasti, kakova se znade u narodu uznesti u velikom gradjanskom ratu. Bani se bore za kraljevstvo; Primorci proti Zagorcem, pleme proti plemenu. Iz te velike bure diže se jedan čovjek, koji je sam htio biti kralj, pak zašao u borbu; bio je pobiedjen; traži spas svoj u kraljevstvu druge krvi, da radi osvete svomu narodu dovede tudjega kralja, kao što je na primjer grof Julijan u španjolsku zapadno-gotsku državu doveo Arape, da raskrhaju ono kraljevstvo, kada njegov rod ne može sjediti na onom kršćanskom priestolju.« Onaj velikaš, koji je u Hrvatsku pozvao ugarskog kralja Vladislava, bio je najvjerojatnije Petar od roda Gusića iz Krbave u društvu sa Splićaninom Petrom od plemena Kakauntova, koji je zapravo s nekim svojim sugrađanima bio začetnik toga poziva, ponudivši uz stanovite uvjete ugarskom kralju grad Split. To jasno proizlazi iz note splitskoga anonima, po svoj prilici iz 14. vijeka, u kojoj stoji: »Post mortem eius Croates multa mala committebant inter se pugnantes et predantes, et etiam delugibant ciuitates maritimas facientes eis damna et uituperia non modica rapientes eorum mulieres et filias, ita quod de ciuitatibus non audebant exire. Spalanteses super tali negotio ellegerunt octo uiros de civitate sapientiores super negotiis. Ipsi uiri elle*) Izd. Florianus: Fontes dornest, hist. Hung. I. — Scriptores II. s. 193. 2

) Is p. Dr. Fr. Rački: Borba južnih Slovena za državnu neodvisnost u XI. vieku. Rad., knj. XXX. (1875.) s. 104. — Vjek. Kladć: Povjest Hrvata I. Zagreb 1899. s. 123. — Dr. Ferdo Šišić: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1925. s. 602. — Ujedno citiram, da se tu govori o razdoblju od Stjepana II. do ugovora s Kolomanom na str. 598.—650.