VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 147
147 Kao univerzalni baštinik dobara svoga oca imao je Izidor u svojoj vlasti gospoštije Daruvar, Sirač, Pakrac i Stražeman u požeškoj županiji, a u madžarskoj šopronjskoj županiji također imanja Čepreg s pustom Tormas i gradom Beösom, zatim Gjulevisz i Buk. U svojoj 24. godini primio je Izidor Janković — nakon što je 1811. ostavio vojnički stalež — pored ostalih i upravu imanja Stražemana. U posjed nije mogao biti odmah u sva imanja uveden sve do godine 1813. Imao je naime odmah prvih godina svoga punoljetstva spor s maćuhom Alojzijom Janković rod. grof. Festetić u pogledu materijalnih obračuna nesamo poradi Stražemana, već i poradi sviju drugih imanja, koja je primio u baštinu. Stvar je išla do kr. stola sedmorice, dok je Izidor Janković mogao stupiti k uživanju sviju svojih imovinskih prava. U pogledu dobara u Ugarskoj sklopio je Izidor Janković poslije smrti svoje maćuhe (f 1813.) godine 1816. nagodbu sa svojom sestrom Katarinom grof. PejačevićVirovitičkom, da njoj pripanu dobra Gjulevisz i Buk s još nekim manjim služnostima, a imanje Čepreg s pustom Tormas i gradom Beösom da ostaju u vlasti Izidora Jankovića i njegovih nasljednika. 19 ) Iz iskaza od 4. ožujka 1813. u Pakracu (Instrumentum resignatorium), kada je Izidor Janković primio svu upravu svojih dobara, razabire se, da je imao na pr. u samoj pakračkoj gospoštiji između ostaloga 11.500 mjerova različne vrste žitarica, preko 4000 akova novoga i staroga (najstarije iz godine 1788.) vina i 7 akova pelinkovca, 253 akova rakije i šljivovice i 87 akova komovače. Zatim je bilo 187 vozova sijena, 30 vozova otave i 70 vozova slame; 43 vola za oranje, 6 konja, 9 bikova, 40 mladih volova, 58 krava i 46 junica te 17 teladi, preko 400 ovaca, preko 700 svinja i 406 odojaka. 20 ) Jednako su bogati iskazi inventara gospoštije Sirača 21 ) i glavnoga sjedišta Daruvara. 22 ) Iskaz je supotpisao pakrački gospoštijski žitničar Antun Vargić, za Sirač žitničar Stjepan Jakić, a za Daruvar Ladislav Vegh. Dne 12. listopada 1811. vjenčao se Izidor Janković s Eleonorom grof. Pejačević-Virovitičkom u Podgoraču, a zanimljivo je, da je već dne 20. lipnja i. g. potpisao u Pakracu vjerenički ugovor, kojom osigurava svoju vjerenicu novčanim legatima i za slučaj svoje i njezine smrti. Kod ovoga braka došlo je godine 1825. do rastave, kako nam to svjedoči prijateljskim sporazumom prihvaćeni i potpisani ugovor od 3. ožujka i. g. u Stražemanu, dotično u Požegi. Svjedoci su toga sporazuma bili požeški župan, sudac Franjo Adudić, brestovački vlastelin Emerik Nagy, župan, podsudac Petar Gvozdanović i prefekt Jankovićevih imanja Josip Madaras. 23 )