VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 148
148 Dne 23. prosinca 1849. umrla je spomenuta Izidorova žena Eleonora u Pečuhu, gdje je već 23. ožujka 1847. potpisala svoju oporuku i imenovala svoga sina Julija Jankovića glavnim baštinikom. Zanimljiv je zapis u oporuci, da njezino tijelo imade u stanu četiri dana ležati na odru, kako bi se predusrelo, da ne bude zakopana živa (dass mein entseelter Körper vier Tage um lebendig begraben werden vorzubeugen, in meinem Quartier liegen soll). 24 ) Sahranjena je na pečuhskom groblju. Do godine 1848. boravio je Izidor Janković ponajviše u svom dvorcu Stražemanu, gdje se i rodio. Kako je u to vrijeme predao svoja imanja u požeškoj županiji pod upravu svome sinu Juliju, preselio se sasvim u Čepreg, gdje ga je dne 17. veljače 1857. zatekla smrt. Po svojoj oporučnoj odredbi u Beču od 8. kolovoza 1855. sahranjen je u porodičnoj grobnici župne crkve sv. Mihajla u Stražemanu. Zbog kuiturno-ekonomskih nastojanja onoga doba vrijedno je, da iznesemo još neke izvorne navode iz oporuke Izidora Jankovića, što ih on ističe s punom sviješću valjana gospodara podrug godine prije smrti. Navodeći svu aktivnu imovinu svojih gospoštijskih dobara, ističe i pasivu, koja ih tišti. Spominje, kako je pune 43 godine unapređivao imanja u Ugarskoj, a savezno s time i 36 godina u Hrvatskoj (požeška županija). To je bilo — veli — sve do godine 1849., kad je preuzeo upravu dobara njegov sin Julije. Dalje nastavlja, kako je imanje Stražeman prepisano na njegovo (Izidora Jankovića) ime zapravo tek darovnicom od 21. travnja 1802. nakon što je njegova maćuha Alojzija Janković rod. grof. Festetić imala platiti kr. fisku i eraru pored ostalih pristojbi još 1000 dukata, 1000 mjerova pšenice, 1000 mjerova raži i 3000 mjerova zobi, a sve je to poslije maćuhine smrti palo njemu na teret. Dalje navodi Janković u oporuci goleme specificirane svote, koje je što isplatio, a što uložio u zgrade i gospodarstvo svojih spahiluka do g. 1848. Ovčarstvo da je na imanjima požeške županije podigao od 136 na 6000 glava, a na ugarskim od 900 na 5000 glava, dok je produkte žitarica barem popeterostručio. Isti napredak vrijedi razmjerno za konjarstvo i stočarstvo, te uređenje šuma, livada, šljivika i voćnjaka. Napuštena je zemljišta naselio, naročito Končanicu, Brestovac, Dežanovac, Obrijež, Toranj, Poljanu i Badljevinu, te time ojačao ekonomsku snagu u krajevima svojih gospoštija. Spominje i urbarske izmjene, što su ih novim izmjerama izvršivali o njegovu trošku i to u gospoštiji Stražemanu inženjer Cvitković, u gospoštiji Pakracu kod sela Buča Ivan Vindiš, u selu Zailama inženjer Dobroslav, u
