VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 143
143 Pored ovih službi bio je Antun Janković već godine 1767. imenovan savjetnikom kod hrvat.-slavon.-dalm. zemaljske uprave i ravnateljem vjerskih zaklada, 1777. i 1781. kr. povjerenikom pravoslavnih sinodalnih skupština, 1781. kr. tajnim savjetnikom, 1784. 5. kr. povjerenikom za stišavanje seljačke bune u Sedmogradskoj, 1785 tavernikom i komanderom reda sv. Stjepana, a primio je i više priznanica. 8 ) I iz privatnih pisama, koja je Antun Janković primao izravno iz dvora s izvornim kraljevim potpisima, vidi se, koliki je ugled uživao medu muževima svoga doba i za Marije Terezije i za Josipa II., kad je nasilni centralistički sustav bio u najvećem jeku pred obustavljanjem naših županijskih skupština. U pismu od 24. srpnja 1778. »Dragi grofe!« (Care comes) očekuje kraljica Marija Terezija, kako će Janković sve učiniti svojim utjecajem, da se postavi što više legija vojske u svrhu novih odbrana protiv Pruske. 9 ) U intimnim pismima od 20. i 27. studenoga te 13. prosinca 1784. upućuje car Josip II. Jankovića kao svoga povjerenika za stišavanje seljačke bune u jugoistočnim dijelovima države, kako da se postupa s buntovnicima, koje je međutim sam car svojim nasilnim i protuustavnim odredbama ponukao, da se bune. Srodnog su sadržaja i careva pisma od 10. siječnja i 7. veljače 1785., kojima car prima na znanje Jankovićeve izvještaje o uspješnoj akciji, uslijed koje jenjavaju nemiri, dok car podjedno obećaje, kako će se urediti neprijatni odnosi između vlastele i podanika novim urbarom. Međutim se Janković potužio caru zbog narušenoga zdravlja i zamolio dopust za oporavak. Pismom od 28. veljače 1785. dopušta car, da Janković ostavi Sedmogradsku, pa da pođe na oporavak zdravlja, a poslove neka u carevo ime predade administratoru Mihajlu de Bruckenthalu, dok general Papilla imade i dalje da ostane kod komisije u Karlsburgu. Podjedno poziva car Jankovića, da dođe, čim mu zdravlje dopusti, osobno k njemu u Beč na razgovor. Zanimljivo je pismo i od 12. srpnja 1785., kojim car potvrđuje, da je sa zadovoljstvom i s veseljem primio glavni Jankovićev izvještaj od 6. srpnja i. g. o svim činima i odredbama u stvari povraćenoga mira i poretka. Za sve to izriče Jankoviću najlaskavijim riječima priznaje, saopćujući mu podjedno, da ga je imenovao komandirom reda sv. Stjepana. 10 ) Dne 18. srpnja 1785. bio je Antun Janković u Beču, otkuda je naumio da pođe u jedne kupke na liječenje. Kako je bio boležljiv, zamolio je pismeno ipak istoga dana preko carskoga komornika posebnom kratkom notom, kad bi mogao doći pred cara, da mu objesi podijeljeni red sv. Stjepana. Car je na istom poluarku stavio
