VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - 144

144 svoj potpis s odgovorom komorniku: »Vi ćete pustiti, da grof Janković svrši svoje liječenje u kupkama, a kad se opet vrati ovamo, odredit ću već dan za to!« Posljednje pismo od 20. prosinca 1786., koje je Antun Janković primio od cara Josipa II., sadržaje kratku privatnu obavijest, da će ga imenovati na mjesto umirovljenoga Ivana Csakija predsjednikom stola sedmorice i podjedno tavernikom.

11

) Gotovo punih 30 godina sudjelovao je Antun Janković kao bilježnik, podžupan i veliki župan kod uprave požeške županije, pa je bio persona grata jednako među svojim podanicima u gospoštijama, a kako smo vidjeli i na najvišem mjestu. Stekao je za svojega doba velikih zasluga na upravnom polju oko uređenja javnih cesta, narodnoga gospodarstva, svilogojstva,

12

) a pogotovo i osnovnoga školstva; stoga je bio općeno popularan i poštovan. Više savremenih spisatelja na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće objektivno ističu u svojim štampanim djelima spomenute zasluge Antuna Jankovića za Slavoniju i požešku županiju. Kad su budimski naučenjaci Mato Piller i Ljudevit Mitterpacher, profesori naravoslovlja i narodnoga gospodarstva, 1782. proputovali požešku županiju, izdali su godinu dana kasnije svoje naučno djelo »Iter per Poseganam Sclavoniae provinciam«, u kom su istakli mnogostručne zasluge Antuna Jankovića i čak mu posvetili svoje djelo. I naš domorodac Josip Krmpotić slavi Antuna grofa Jankovića opsežnom u Beču 1787. štampanom pjesmom prigodnicom »Radost Slavonie nad grofom Antunom Jankovićem od Daruvara.« Bivši još požeškim podžupanom privrijedi sebi Antun Janković oko godine 1760. u požeškoj županiji gospoštijska imanja Podborje, Pakrac i Sirač. Imanje Podborje prekrsti se po Jankoviću svojim lijepim hrvatskim imenom u madžarsko ime Daruvar, budući da su Jankovići imali u grbu svojih armalija i grofovskih isprava ždrala, što madžarski odgovara riječi »daru«, dakle Ždralov grad, t. j. po pridjevku u ispravama onoga doba Daruvar.

13

) Antun Janković bio je oženjen s Katarinom Kiss, kćerkom vesprimskoga podžupana, koja ga je preživjela. Posljednje dane svoga života sproveo je Janković u Budimu, gdje ga je snašla i smrt. Dne 7. kolovoza 1789. potpisao je svoju oporuku, a 16. kolovoza i. g. umro je bez potomaka. Baštinikom svojih imanja u Slavoniji imenovao je Antun Janković svoga brata Ivana, a onih u Ugarskoj (Čepreg i dr.) svoju ženu Katarinu. Prefektu njegovih slavonskih dobara (Daruvar, Pakrac, Sirač) Josipu Madarasu, koji je napustio čast županijskoga suca i prešao k njemu u službu, imade njegov brat isplaćivati go-