VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 137
Jedno vrijeme bila je u samoborskom samostanu dječačka pučka škola pošto je samoborska škola bila pretijesna. Godine 1771. zatraži zagrebački biskup Ivan Paxi po kraljevom nalogu od vikara provincije Hugona Vodnika, da se u samostanu podigne škola. Vodnik udovolji ovom nalogu te imenuje o. Amata Vihtelića učiteljem na ovoj školi. Školska obuka je započela 17. studenoga iste godine. Za školsku sobu je služila gostinjska soba (foresteria) na desnoj strani ulaza u samostan. Ovu školu polazili su samo dječaci. Klupe za ovu školu nabavila je općina. Do godine 1778. nije samostan primio ništa, ni za učitelje, ni za stan. Radi toga se prituži kr. nadzorniku škola Filipu Wohlgemutu. Ovaj svojom odredbom učini ovu školu javnom normalnom i imenuje na njoj dva učitelja; jednog franjevca i jednog svjetovnjaka. Franjevcu je odredjena godišnja plaća 80 for. Učiteljem je imenovan Franjevac o. Samuel Novak, koji je cijelu godinu obučavao te držao ispit na veliko zadovoljstvo sviju prisutnih. Kad nije dobio obećane plaće ne htjede početkom slijedeće školske godine više obučavati. Odličniji ga Samoborci nagovarali, da nastavi svoj rad u školi na što on pristane tek onda, kad mu je sudac Prime u ime općine isplatio dužnih 80 for. Tako je bilo sve do g. 1789., da je jedan Franjevac bio učitelj. Zadnji je bio o. Gabrijel Wollgruber. Godine 1824. dne 9. studenoga piše rektor narodnih škola u Zagrebu Toma Košćak samoborskom gvardijanu Ananiji Hosteniku pismo, u kojem ga moli, da preuzme na sebe upravu samoborske škole i da odredi jednog patra za vjeroučitelja na istoj pošto Mihalj Šutej sa svojim kapelanom ima dosta posla na zapuštenoj župi a uz to ga vežu mnogobrojni poslovi kao podjašprišta. Ako bi u tome imao kakove poteškoće, piše mu, neka ga čim prije pohodi u Zagrebu te će iste s božjom pomoću usmeno riješiti. Do toga ipak nije došlo. Hostenik se ispriča, da radi starosti i slabosti ne može na sebe preuzeti upravu škole i preporučuje mu, da bi bilo najbolje da se uprava škole povjeri kojem vrijednom svjetovnjaku, koji će moći dostojno vršiti ovu službu. Od tada više Franjevci nijesu djelovali na samoborskoj školi, osim što su za vrijeme župnika Glasića i Forka obavljali na istoj službu vjeroučitelja kroz više godina. U par navrata imali su samoborski Franjevci kod sebe klerikat za svoje klerike. Tako g. 1779. ima u samostanu 4 klerika. Godine 1805.—1807. je ondje filozofija a g. 1808. bogoslovje. Kad je g. 1900. nastala hrvatska provincija sv. Ćirila i Metodi ja uredjena je u samoborskom samostanu za klerike filozofija, koja ostane ondje do g. 1903. Zaključkom provincijalnog kapitula od 4 kolovoza 1903. premješten je studij filozofije iz Samobora u Varaždin.
