VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 138
i38 Prije no završim ovu raspravu spomenuti mi je još par znatnijih stvari iz prošlosti samostana. Godine 1786. dne 2. ožujka došao je u pratnji brojnih plemića ban Franjo Balaša pogledati samoborski samostan. Najprije je ušao u crkvu, koju si pomno razgleda. Iz crkve podje u sakristiju, gdje ga pozdravi gvardijan o. Rajmund Diković. Ban se na pozdravu zahvali i zanimao se dali ima crkva možda kakvi stari kalež. Odavle se uputi ban s pratnjom u refektor, gdje sjede k stolu i zatraži kruha i čašu. Njegov tajnik imao je već pripravljeno pravo tokajsko vino i natoči mu čašu, kojom ban pozdravi gvardijana. Uzev i sam kruha i vina podje si pogledati samostansku kuhinju. Tuj se je čudio siromašnoj, i jednostavnoj hrani, koja se pripravljala za redovničku braću. Zatim podje ban u gvardijanovu sobu te ondje s njim razgovarao četvrt sata. Iza posjeta gvardijanu uputi se u knjižnicu, koju pomno pregleda te izrazi svoje negodovanje, što nema u njoj novijih djela. Mnogo zadovoljniji je bio, kad je vidio crkvena odijela. Oprostiv s e sa gvardijanom, koji ga je ispratio do samostanskih vrata, uputi se u župnu crkvu. Samoborski župnik Mihalj Talian zabranio je g. 1787. Franjevcima po nedjeljama i blagdanima propovijedati i služiti sv. Misu pred izloženim Svetotajstvom, jer se time smeta služba božja u župnoj crkvi i narod od iste odvraća. Na molbu gvardijana o. Dikovića digne 30. X. iste godine generalni vikar zagrebačke biskupije Franjo Popović ovu zabranu. Samoborski samostan služio je za vrijeme rata u dva navrata kao vojnička bolnica. Prvi put je to bilo kad je car Josip II., kao saveznik ruske carice Katarine II. zašao u rat na Turke g. 1787. Dne 11. studena iste godine došla je u Samobor četa princa Ferdinanda. Budući u samom mjestu nije bilo kamo spremiti vojnu zairu i bolnicu to je u tu svrhu upotrijebljen samostan. Vojska je okupirala 17 soba i blagovaonicu, u kojoj je smještena bolniqa. U samostanskoj peći pekli su vojnici kroz dan i noć kruh te je bila velika bojazan, da se ne porodi u samostanu vatra. U blagovaonici (refektoriju) nalazila se 22 bolesnika. Sa četom su bila tri liječnika (kirurga). Ova je četa ostavila samostan 1. veljače 1788. otišav u boj protiv Turaka. Dne 9. rujna 1788. počeli su na samostanskom vrtu i na današnjem Gizniku (vlasništvo dra. Reizera) graditi velike barake za vojničku bolnicu. Bolnica je imala obuhvatiti mjesto za 1600 vojnika. Tom zgodom je samostan pretrpio mnogo štete, pošto je cijeli gornji i dolnji voćnjak te veliki dio vrta bio oduzet za barake i sve voćke posječene. Posječeno je 300 komada voćaka, porušena štala, drvarnica i kotac. Budući se gvardijan radi toga potužio na glavno vojno
