VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 136
136 nicirrid od velike pomoći u duhovnoj pasiv:. I susjednim župnicima rado su išli vazda na pomoć prigodom adventske i korizmene ispovijedi, proštenja, kad su bili bolesni ili otsutni radi liječenja u toplicama. Sa svima su živjeli u najlijepšoj slogi i ljubavi. Da se što više medju narodom proširi štovanje BI. Dj. Marije zamoli g. 1750. gvardijan o. Arhangjel Mihelić dozvolu za osnutak bratovštine Majke Božje škapularske. Dozvola je stigla mjeseca svibnja 1752. i kao škapularska nedelja odredjena je treća nedelja u mjesecu. Prva svetkovina Majke Božje od brda Karmela svečano je ove godine proslavljena u samostanskoj crkvi na 18. srpnja. Iz Zagreba je pozvan kanonik Nikola PetriČević, koji je služio svečanu sv. Misu a poslije nje vodio po samostanu i dvorištu njegovom procesiju, buduć je župnik Celinšćak zabranio, da se ista vodi po Samoboru. Na toj procesiji nosio se na »t r o n o š u« kip BI. Dj. Marije. Svoje držanje spram ove bratovštine župnik Celinšćak brzo je promijenio te već slijedeće godine, na dan 20. svibnja, kao na prvu godišnjicu bratovštine, sam vodio procesiju izvan samostana prema trgu. Celinšćakov nasljednik župnik Talijan zabranio je voditi procesiju po Samoboru. Ova je bratovština u narodu visoko digla ljubav i štovanje Majke Božje. Uz dušobrižnički rad u crkvi bio je u samostanu skoro uvijek po jedan brat lajk, koji se bavio liječenjem ljudi, što je pučanstvu osobito dobro došlo, jer nije u Samoboru bilo liječnika. Ova samostanska braća zvala su se: chirurgi (ranarnici). Kako razabiremo iz dosta velikog broja knjiga, ne samo u samoborskom samostanu, već i drugim franjevačkim samostanima, nijesu to bili obični nadriliječnici već ljudi, koji su pratili liječničku znanost, zanimali se za medicinska djela i dobro se razumjeli u liječenje. U samoborskom samostanu bila je i ljekarna već u prvoj polovini 18. stoljeća. To je, koliko je poznato »prva samoborska ljekarna.« Od ranarnika ili chirurga u samoborskom samostanu poznati su nam ovi: o. Nikola Hansić (13. VIII. 1716., koji je već 46 godina u redu) i brat GaudencijeČebul (29. III. 1781.). Godine 1840. poklonio je samoborskom gvardijanu Magnu Boseku Josip Karlo Oberster svoju raspravu: De febri intermittente. Disertatio inauguralis. Vindobonae 1840. Na ovoj disertaciji napisao je Oberster vlastoručno: »Admodum Reverendo Guardiano Samoborensi P. Magno Bosek in sui memoriam offert — Amicus et author«. Ova rasprava nalazi se sada u knjižnici klanječkog samostana. 15 15 J. Barle: Ranarnici i ljekarnici iz franjevačkog reda. Zagreb 1907. Str. 15.
