VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - 110

Gradnja samostana. Iz jedne listine samoborske općine, izdane i potpisane po tadanjem sucu Matiji Čunčiću 1. svibnja 1628., saznajemo potanje 0 osnutku samostana slijedeće. Kći Krištofora Ungnada AnaMarija rodjena je, odgojena i odrasla u lutoranskoj vjeri. Nju je nakanio oženiti ban Toma grof Erdödy, slavni pobjednik Turaka 1 osebujni štovatelj redovničkoga života i sv. vjere. Pošto je bila lutoranka predje, rasvijetlena Duhom sv. i pomoću nekih Franjevaca redodržave bosansko-hrvatske i kranjske, na katoličku vjeru. U zahvalu, što je spoznala pravu rimokatoličku vjeru, oduzme protestantima god. 1610. crkvicu BI. Dj. Marije i prebendu uz istu crkvicu u Samoboru i predade je tadanjem franjevačkom provincijalu O. Franji Glaviniću. Već tada je nakanila da Franjevcima ondje podigne lijepi i veliki samostan. I bila bi to i učinila, da nije nemila smrt njezinu nakanu prestigla prije no je u djelo provede. Opet je gradnja samostana zapela, ali nije propala. Pošto su Franjevci sabrali nešto milodara bude na kapitulu provincije obdržavanom u Ljubljani 1617. O. Antunu Viteliću, čovjeku rijetke razboritosti, uzor dobrote i redovničkoga života te najboljem hrvatskom propovjedniku, koji je tada bio gvardijan u samostanu sv. Leonarda kod Samobora, povjerena gradnja samostana u Samoboru. Pomoću raznih dobrotvora i prinosa vjernika uspije Viteliću, da je mogao već slijedeće godine 1618. na dan sv. Bonaventure — 14. srpnja — položiti i blagosloviti temeljni kamen novom samostanu, koga doskora i sretno dogotovi. Svršiv to, poče ozbiljno i neumorno propovijedati spasonosnu nauku našega Otkupitelja, zablude krivovjerja krčiti, izkorjenivati, uklanjati i iz temelja odstranjivati te zasadjivati prekrasne primjere i pravi put katoličke vjere. Ovaj rečeni duhovni otac toliko je učinio, da u zadnjih par godina nema u Samoboru nijednog protivnika katol. vjere, već su svi stanovnici pristaše i štovatelji jedne prave i istinite katoličke i apostolske rimske vjere. Nadalje navadja isti spis, da se u samostanu nalaze dvojica redovnika i jedan poglavar nad njima i opisuje njihovo djelovanje u crkvi. Izvrsni su propovjednici. Poput angjela u nebu danju i noću vrše svoje dužnosti, mole časoslov, obavljaju razne druge molitve, služe sv. Mise, s velikim uspjehom propovijedaju kršćanskom puku i neumorno ispovijedaju te tako pakao zatvaraju a nebo otvaraju. Napokon vrše i druge različite pobožne vježbe, korisne za spas duša ne samo vjernicima ovoga mjesta već i onima, koji u velikom broju iz daleka dolaze po duhovnu okrjepu u ovaj hram slavne i bez grijeha začete Bogorodice — djevice Marije. Njihove pomoći