VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 109
109 pravo i tužbu — ako je želi dalje voditi proti ovoj braći — proslijedi i dalje nastavi na nadležnom mjestu«. 5 Konačno se stvar svrši tako, da su Franjevci izgubili parnicu i morali ostaviti Samobor. Protjerane Franjevce prigrli okićki, jastrebarski i lipovački gospodar Petar grof Erdödy, koji im godine 1531. podigne u Popovdolu ispod sjeverne strane Plješivice crkvicu sv. Leonarda i mali samostan te ih ondje stalno namjesti. Uz Luterovo krivovjerje prianjao je i Ungnadov sin Krištofor, kći mu Ana-Marija i plemić Leonardo Gruber, kome je Ivan Ungnad oko 1535. prodao polovicu svog grada Samobora. Svi gospodari grada Samobora u 16. stojjeću prianjali su uz lutoranstvo i nastojali mu prokrčiti put u Samobor i okolicu. Franjevački povjesničar O. Franjo Glavinić spominje u svojim bilješkama, da je u to vrijeme Samobor bio upravo poplavljen protestantizmom. Godine 1563. propovijedao je u Okić-gradu glasoviti protestantski propovjednik Grgur Vlahović pred mnogobrojnim zastupnicima plemstva medju kojima bijahu prisutni i gospodari Krapine i Samobora: Sekelji, Krištofor Gruber sin Leonarda, Krištofor Ungnad pa i sam ban te biskup zagrebački Matija Bruman (1558.—1563.) za koga vele, da je takodjer simpatizirao s novom vjerom. 6 Krištofor Ungnad podupirao je protestantske propovjednike gdje je samo mogao. On je protestantima predao u ruke Crkvicu BI. Dj. Marije i prebendu u Samoboru i dovodio onamo protestantske propovjednike. Još god. 1595. spominje se u Samoboru protestantski župnik Bartol Wiedma n. 7 Da lutoranstvo nije u Samoboru zahvatilo dubljega korjena ima se zahvaliti tome, što su Ungnadi bili veliki silnici i otimači, koji su samoborskim mještanima bezobzirno gazili njihova prava i činili im nebroj raznih nasilja. Videći Samoborci njihovu pravednost i poštenje nijesu se nikako mogli zagrijati za njihovu novu vjeru. S druge strane bili su velika zapreka lutoranstvu Franjevci iz Sv. Leonarda, koji su ga svagdje i svagda pobijali i narod u vjeri učvršćivali. U ovakovim prilikama nije se moglo ni pomišljati, da se u Samoboru podigne samostan. Medjutim Franjevci Sv. Leonarda nijësu zaboravili, kako ih je Ungnad otpravio iz Samobora, pak si stoga preduzmu, da ne će tako dugo mirovati, dok ne dodju u Samobor a za uzdarje Ungnadima pobijali su njihovu novu vjeru i križali im račune, gdje su mogli. Dok su do toga došli — da podignu u Samoboru samostan — trebalo je punih osamdeset i pet godina. 8 Ibidem. Str. 408. 6 Bučar: Op. cit. str. 11. 7 Vjesnik kr. hrv.-slav. daim, arkiva IV. str. 66.
