VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 63
63 boju, otpusti narod Meotide, a uzevši Bosporce kao zarobljenike i zauzevši njihovu zemlju, postavi medje u Kiberniku 364 ) više Hersona, ostavivši im samo do 40 milja 365 ) zemlje. Ove zemlje postoje do danas, a rečene prve medje su u Kafi. Farnak pridrži nekolicinu Bosporijanaca kod sebe za poljodjelstvo, sve druge pako, potaknut milosrdjem otpusti, da odu u zemlju Bosporijanaca. Ovi od Farnaka otpušteni, podignuše mu radi toga izkazanog im dobročinstva i čovjekoljubivosti spomenstup na Bosporu. A odonda se unapredak raspade kraljevska vlast Sauromata u Bosporu. 366 ) Poslije toga pako, kada je bio prvakom i načelnikom u zemlji Hersonaca Lamah, a kod Bosporijanaca kraljevao Asandar, Bosporijanci puni gnjeva protiv Hersoncem, ne mogući nikako umiriti svoj jad, svedjer nastojahu, kojim li bi načinom naplatili Hersoncem svoje zarobljenje. Saznavši, da jest (u Lamaha) jedinica kćer Gikija, 367 ) a Asandar imadjaše sinova, smisliše stupiti u tazbinu, kako bi tako idući bez straha k Hersoncem mogli se osvetiti. I pošlju poslanike u Herson s ovom porukom : »Znajući, da je medju nama istinska ljubav, i da nemamo jedan spram drugoga himbe, dajte da stupimo u tazbinu. Pa dajte vi nama za nevjestu kćer Lamaha, vašega prvaka, za sina gospodina našega Asandra, ili uzmite njega tamo za zeta, a mi ćemo znati, da smo vjerni jedan drugomu, kad je sin našega vladara medju vama«. Hersonci im odvrate : »Mi ne primamo, da vam dademo našu kćer, ali ako hoćete nam dati za zeta kojega od sinova vašega kralja Asandra, mi to primamo, ali tako, da Asandrov sin iza kako je postao zetom našim, ne će moći pokušati u nikoje doba ni'vrijeme vratiti se u zemlju Bosporana, da posjeti svoga otca, ili da se s njim porazgovori. Ako li bi to pako svakako htio, onu će uru mrijeti. Kad su poslanici otpušteni bili i došli u zemlju Bosporijanaca, pa ovo izvijestili, Asandar opet posije poslanike, da reknu Herzoncima : »Ako istinu govorite i dajete mi vjeru, da je Lamah voljan udati svoju kćer za mojega starijega sina, ja ću vam ga poslati, da se tamo priženi«. Lamah bješe pako u ono vrijeme, kakono je riječ, velikim bogatstvom jak, i zlatom i srebrom, i slugama i deklama i različitim blagom i mnogim imanjem, a dom mu je sizao a6i ) Laskin drži protiv Bruna (II. str- 301), da je to Kimmerikon Strabona (VII. 4. 3, str. 311). o. c. p. 199 op. 838. 865 ) Manojlović; R. 182, p. 17 prevadja: »ostavivši Bosporanima zemlju samo do četrdeset i prvoga milija«. 368 ) Manojlović R. 182. p. 17. 3t ») Garnett: The story of Gycia. The English Hist. Rev. 12.(1897) 100-150 dokazuje, da se pripovjest o Gyciji ne može staviti u kršćansku dobu — car ju meće u vrijeme oko g. 380. iza Krista —, već da spada u pogansko vrijeme, i to valjda u dobu izmedju 36 i 16 prije Krista. Byz. Zeitsch. IX, 1900, 279.