VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 177
177 Medju one prve Zvonimirove isprave, koje, kao što i prve Kresimirove, nijesu proizašle iz dvorske kancelarije, ne ide samo ova zavjerna isprava nego i ona od 9. oktobra 1076., kojom je kralj potvrdio isprave knezova Trpimira i Mutimira o predaji crkve Sv. Jurja u Putalu u vlasništvo splitske crkve, odnosno njezina nadbiskupa. 17 ) U ispravi poslije invokacije dolazi intitulacija a onda datum i to prije devocione formule, koja sada glasi ac diuina gracia confortante. Jasno izbija na javu uloga začetnika isprave splitskoga nadbiskupa Lovre, koji je ispravu ili sam izradio ili, što je još vjerojatnije, dao izraditi po kojem licu svoje najbliže okolice. Theodorus presbyter ecclesiae s. Domini Spalati cancellarius sastavlja okolo god. 1060.—1069. privatne isprave 15 ), god. 1069. sastavlja ispravu po nalogu Petra Krešimira 19 ) a poslije god. 1076. postaje Zvonimirovim kancelarom 20 ). Za nadbiskupa Lovru sastavlja on isprave god. 1069.—1085. 21 ), a onda i za druga crkvena lica splitskog područja 22 ). Vrlo je vjerojatno, da je Teodor, koji je god. 1076. mogao znati, da ga čeka čast kraljevskog kancelara, sastavio i ovu Zvonimirovu ispravu, koja bi izradjena od primaoca i sastavljena izvan kancelarije. Formula proklinjanja glasi: si quis uero attemptare presumpserit, trinum et unum deum iratum habeat et malediccionem CCCX et VIII sanctorum patrum incurrat et aliorum sanctorum, ac cum Juda proditore in inferno damnetur eterno supplicio«. U spomenutim Zvonimirovim ispravama ova formula glasi: »Cuiuscunque autem audacia temerario ausu prefatum monasterium ei assignato thesauro priuauerit, terribilem illam iudicis uocem, quam diabolus cum angelis auditurus est, audiat«. Usporede li se medju sobom tekstovi ovih dviju formula, onda se vidi, da Zvonimirova isprava za samostan Sv. Jurja u Putalju nije prirodan nastavak njegovih predjašnjih isprava, nego nastavak predjašnjih kneževskih i kraljevskih. Zvonimirova je formula doista kraća i jednostavnija od formule u predjašnjim javnim hrvatskim ispravama, ali im je po duhu vrlo srodna. Tu je ona formula, koja kasnije živi dalje u splitskim privatnim ispravama 23 ). U kodeksu splitskog nadbiskupskog arhiva Donationes principum dodan je na str. 10. prijepisu ove isprave opis njezina pečata. 17 ) Doc. br. 88, Vjesnik I. str. 29—30. 18 ) Doc. str. 62 i 78. ") ib. str. 79. 20 ) ib. str. 113. 21 ) ib. br. 57 i 117. 22 ) ib. br. 102. 2S ) ib. str. 4, 15, 79; Sufflay, Die dalmatinische Privaturkunde str. 70—71. 12
