VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 176
176 sklapanja brakova po crkvenim obredima i na njihovo čuvanje, na suzbijanje prodavanja ljudi i napokon na čuvanje svega onoga, što je Bogu pravo. Nadalje se obvezuje Zvonimir, da će svake godine na Uskrs plaćati Sv. Petru danak u iznosu od dvije stotine bizantinskih zlatnika a na to isto obvezuje i svoje nasljednike. Sada slijedi potpuna transumpcija spomenute vranske isprave a onda dolazi prisega vijernosti Sv. Petru, papi Grguru VII. i njegovim nasljednicima. Zvonimir se obvezuje, da će štititi pape i njihove legate, da neće odati ništa od onoga, što bi mu oni povjerili, da će vjerno vladati svojom kraljevinom i da je neće udaljiti od papinskog prijestolja. Na doličan će način primiti papu Grgura, njegove nasljednike i legate, ako dodju u njegovu državu i bit će im na službi, kad ga god pozovu. Isprava je vrlo jasna i u državnopravnom i u diplomatičkom smislu. Prije krunidbe nazivlje se hrvatski vladar dux a poslije krunidbe rex. Riječi: »per uexilum, ensem, sceptrum et coronam inuestitus atque constitutus rex« svjedoče o državnopravnoj samostalnosti hrvatske kraljevine i poslije ove Zvonimirove prisege papi. To ima svoju potvrdu i u riječima: »sy nod ali et concordi totius cleri et populi electione«. 13 ) Ono što se krilo za devocionom formulom Petra Krešimira, dolazi sada do jačeg izražaja. Postanak se isprave može protumačiti na taj način, da je njezin tekst bio fiksiran onda, kad je Zvonimir već završio svoje pregovore s rimskim papom u pitanjima, koja stajahu u vezi s njegovim stupanjem na hrvatsko prijestolje 14 ) i kad već bijaše gotov tekst vranske isprave. Ja bih uzeo, da je izmedju izdavanja jedne i druge isprave prošlo nekoliko vremena, i ako možda ne mnogo. Svakako isprava ne stoji u nikakvoj vezi s hrvatskom kancelarijom, kad i onako znamo, da zadnje isprave Petra Krešimira ne spominju kancelara 15 ), a Zvonimir sada nije još mislio na organizaciju kancelarije. Ali kao što je politika pape Grgura VII. bila vrlo aktivna kod Zvonimirova stupanja na hrvatsko prijestolje, tako je i papska kancelarija djelovala i na prve Zvonimirove isprave, naročito na zavjernu ispravu god. 1076. Duh je rimske kurije vrlo često dolazio do izraza u mnogim istupima sredovječnih svjetovnih vladara, pa i u njihovim ispravama. 16 ) 13 ) Tomašić-Bojničić, Fundamente str. 101—104; Inchiostri, Contributo alla storia del diiitto romano in Dalmazia. Archeografo Triestino, III. série, vol. III. str. 97. u ) Tomašić-Bojničić, o. c. str. 105., Šišić, Povijest Hrvata str. 564—566. ») Doc. br. 56, 58, 69. le ) Usp. Diekamp, Historisches Jahrbuch, sv. IV. god. 1883. str. 210 i Bresslau, Handbuch 2. izd. II/1 str. 292 op. 1.
