VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 175

175 tibus litteris inclusum transmittimus». Na osnovu ovoga prijepisa imao je splitski nadbiskup izreći presudu u korist templara. Po nazoru pape Zvonimirova isprava imade u punoj mjeri onakovu dokaznu snagu, kakovu imadu kraljevske isprave. Za njezinu vjerodostojnost nije trebalo drugih dokaza. Nije ispravno kad Šišić zaključuje, a da ne navadja nikakovih dokaza, da je Zvonimirovu ispravu potvrdio papa Eugen III.

7

) Iz same činjenice, da je papa dao unijeti u svoj registar jednu zabilježbu, ne proizlazi, da ju je morao posebno i potvrditi. U ovom slučaju nije ni trebalo, da to učini. Drugi je novi elemenat Zvonimirovih isprava poznata zavjerna isprava papi Grguru VII. od oktobra 1076.

8

) Prije nje nemamo sličnih isprava a ni poslije nijesu hrvatski vladari izdali ovakovih isprava. Isprava počimlje verbalnom invokacijom: »In nomine sancte et indiuidue trinitatis« a poslije nje dolazi datiranje: »Anno dominice incarnationis millesimo LXXVI. indictione XIV., mense octobris«. Rački, a ni prije njega Kukuljević

9

), nijesu pokušali da pobliže odrede dan, kad bi mogla biti izdana

10

). To se niti ne može učiniti a niti ima smisla da se pokuša. Šišić je najprije meće u doba »izmedju 1. i 9. oktobra«

11

), a onda, opisujući na njezinoj osnovi, proglašenje kralja Zvonimira za kralja, tvrdi, da se to zbilo »u nedjelju 9. oktobra 1076.«

12

) Polazna je tačka Šišiću Zvonimirova isprava od 9. oktobra 1076. u korist splitske crkve, ali za svoje datiranje ne daje nikakvih dokaza a niti ne kuša, da ga opravda. Kad sama isprava ne spominje dan, ne možemo ni mi, da ga, bez drugih podataka, unesemo. Intitulacija, spojena s devocionom formulom, je sasvijem obična i logična: »Dei gratia Chroatie Dalmatieque dux«. U naraciji se spominje čitav izborni i krunidbeni akt a onda slijedi prisega, kojom se Zvonimir obvezuje na vjernost papi i vršenje njegovih naloga, na čuvanje pravednosti i zaštitu crkvama, na nadzor nad svećenstvom, na zaštitu siromaha, udovica i sirota, na akciju protiv sklapanja nedopuštenih brakova izmedju rod jaka, na učvršćivanje 7

) Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara str. 561, op. 14. 8

) Rački, Doc. br. 87/1 ; Fabre Paul et L. Duchesne, Le Liber Censuum de l'Église romaine publié avec une introduction et un commentaire. Tome premier (Bibliothèque des Écoles françaises d'Athènes et de Rome. 2 série) Pa ris 1910. str. 336—357; Šišić, Priručnik izvora hrvatske historije 1/1 str. 266—269. 9

) Cod. dipl. I. str. 152. 10

) Doc. str. 103. ") Priručnik str. 268. 12

) Povijest Hrvata str. 559.