VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 160

nipošto se ne slažem sa dr. Šišićem u tom, što on drži (Povijest Hrvata 1925. s. 587.), da je »ipak jezgra pričanju hrvatske tradicije (naime u staroj hrvatskoj kronici), da je hrvatski kralj Dimitar Zvonimir ubijen ü narodnoj skupštini, jamačno potpuno ispravna«. Ponajprije to »pričanje« ne potječe od popa Dukljanina, štoviše on ga nije niti zabilježio, pa se i ne nalazi u tekstu Dukljanske kronike, nego je to za koje stoljeće kasniji dodatak, za koji sâm Šišić drži (o. c. 1925. s. 586. i 587. bilj. 81.), da je »napisan hrvatskim jezikom najkasnije u XIV. vijeku«. Svakako to »pričanje hrvatske tradicije« o silovitoj smrti Zvonimirovoj nije ni postojalo još u doba splitskoga arhiđakona Tome t. j. do njegove smrti u 13. vijeku (f 1268.), jer bi tako važne i tako krupne vijesti Tomla, koji je bio veliki latinaš i nazloban prema Hrvatima, zaista s velikom zloradošću donio i oštrim komentarom popratio. Naprotiv Toma nesamo da u svojoj »Historia Salonitana« (digessit dr. Fr. Rački Zagrabiae 1894.) o kakvoj silovitoj smrti Zvonimirovoj ništa ne spominje, mada o njoj govori, nego se baš po Tominim riječima u spomenutom djelu jasno vidi, da je kralj Dimitrija Zvonimir umro naravnom smrću. Toma naime izrijekom kaže (o. c. p. 56.): »Eo namque tempore rex Suinimirus mortis debitum soluit« (U to je naime vrijeme kralj Zvonimir platio dug smrti t. j. umro). To je tim jasnije, što upravo taj isti izraz »morti s debitum soluit« upotrebljava Toma (o. c. p. 46. i -47.) također za smrt splitskoga nadbiskupa Ivana (f o. 1030.) veleći »Et cum (Johannes archiepiscopus spalatensis) pre senectute iam factus esset inutilis, cesssit ab onere pastorali, et in eadem ecclesia — non longo tempore degens ibidem mortis debitum soluit«. Prema tome je izraz »mortis debitum soluit« Tomin obični izraz za naravnu smrt. Dr. F. Šišić inače kad treba, polaže osobitu važnost na riječi splitskoga arhiđakona Tome i na značenje njihovo. Tako u bilješci 11. na str. 469. svoje »Povijesti Hrvata« (1925.) izrijekom kaže: »Tomina riječ vrijedi više od svakoga modernog tobože »kritičnog« nagađanja«. Ali kad Šišić nastoji svom silom »dokazati« nasilnu smrt kralja Zvonimira, onda mu: Tomina riječ odnosno značenje Tominih riječi — ne vrijedi više od svakoga modernog tobože »kritičnog« nagađanja, nego kaže (o.' c. 1925. s. 588. i 589. bilj. 85.), da »pada doduše u oči«, što Toma ništa ne zna o silovitoj smrti kralja Zvonimira — »no većega značenja to nema«. Naprotiv ističem, da bezuvjetno ima baš veliko značenje, što Toma ništa ne zna o nasilnoj smrti kralja Zvonimira, jer nam to dokazuje, da su vijesti o silovitoj smrti Zvonimirovoj upravo izmišljotina po-