VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 161
161 tonjega vremena, svakako poslije Tomine smrti, vjerojatno u 14. vijeku. Drukčije bi Toma te vijesti o nasilnoj smrti Zvonimirovoj zacijelo potanko pripovijedao, kao što na pr. potanko pripovijeda o nasilnoj smrti splitskoga nadbiskupa Rajnerija (Historia Salonitana, ed. Rački, p. 73.—75.), koga su u svađi zbog posjeda kamenovali (4. kolov. 1180.) knez Nikola Kačić i njegova rodbina. Toma tu navodi i pojedine riječi, koje su, svađajući se međusobno dobacivali, pa i kako je iza Rajnerijevih riječi nastala katastrofa: »Raynerius autem ... libera et intensa satis uoče respondit dicens: »Non uestrum est territorium, ut asseritis, sed possesio ecclesie beati Domnii, a uobis hactenus usurpata«. Ad hane uocem omnis multitudo Sclauorum, arreptis lapidibus, in eum unanimiter proiecerunt, tarn diu dextris furrehtibus débâchantes, donee examine corpus sub magno aceruo lapidum dimitterent, et abirent«. Ovaj živi način Tomina prikazivanja o nasilnoj smrti Rajnerijevoj čini dojam, napose obzirom na kompoziciju samoga događaja, da je sastavljač prvotne redakcije o nasilnoj smrti Zvonimirovoj mnogo čitao u rukopisu Tominu »Historia Saloninitana« i prisvojio sebi način njegova pripovijedanja. Po ovome možemo si lako zamisliti, kako bi Toma bio prikazao i nasilnu smrt kralja Zvonimira, da je kakova tradicija u njegovo doba o tom postojala. Pa i sam nasljednik svijetle uspomene hrvatskoga kralja Dimitrije Zvonimira — Stjepan II. u svojoj ispravi, izdanoj u Šibeniku 8. rujna naskoro po smrti kralja Zvonimira, dakle 1089. godine, izrazito kaže »Itaque mater et procu[ratri]x sanctimonialium spalatini cenobii, saneti uidelicet Benedicti martiris, inter hos nostri presencia una cum quibusdam suis sororibus quoddam scriptum a nuper rege defuneto Suinimiro concessum sibi« t. j. »Tako je pred nas došla majka i upraviteljica koludrica splitskoga samostana, svetoga naime mučenika Benedikta, zajedno s nekim svojim sestrama noseći neki spis, izdan joj od netom preminuloga kralja Zvonimira«. Tako je izrazom »a nuper rege defuneto Suinimiro« sam nasljednik Zvonimirov Stjepan II. potvrdio, da je njegov predšasnik kralj Zvonimir umro naravnom smrću, jer se tim izrazom označuje naravna smrt. Taj isti izraz rabe i suvremeni franački anali za smrt kneza Dalmatinske Hrvatske — Borne (f 821.), protivnika Ljudevita Posavskoga, za koga je poznato, da je umro naravnom smrću, veleći (Anno 821): »fnterea Borna, dux Dalmatiae atque Libuniae, defunetus est« 70 ). Kad bi kralj Zvonimir bio ubijen, zaista ne bi u ispravi stajalo »a nuper rege defuneto Suinimiro«, nego »a nuper rege interfeeto Sunimiro«, kao što na ') Rački: Documenta, s. 325. 11
