VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 156
156 mogahu biti samo kraljevske hrvatske lade, budući da je kralj Dimitrija Zvonimir bio potpuni gospodar dalmatinskih gradova i otoka (Dalmatias naves honeri dux elegit aptas — auxilio sibi quas gens miserai ilia petitas. Rački: Doc. 458.) Pa upravo u spomenutom pomorskom boju kod Krfa mjeseca srpnja 1081., kamo su Roberta Guiskarda prateći lađama natovarenim vojnicima, oružjem i konjima, Dubrovčani i Dalmatinci mnogobrojnim bacanjem strjelica pokrili more (Has (naves) armis et equis sumptuque virisque repletas — ad Corifum mittit ... Gens comitata ducem cum Dalmàticis Ragusea — telorum crebris consternit iactibus aequor. Rački: o. č. 458.) učestvovalo je eto i brodovlje hrvatsko-dalmatinskoga kralja Zvonimira. Međutim je isprva Drač, koji je junački branio rođak carev Đuro Paleolog, odolijevao navalama normansko-hrvatske mornarice, koja je u početku brojila oko 150 lađa s 30.000 po prilici vojnika. Prvi podsjedhutömu gradu u pomoć doploviše na koncu srpnja 1081. Mlečani sa 64 bojne galije s duždom Domenikom Silvijem na čelu. U pomorskom boju, koji se doskora začeo navalom normanskohrvàtskoga brodovlja, postrada admiralska lada Guiskardova sina Boemunda, pa je tako i pobjeda ostala na mletačkoj strani. No boj sè nakon tri dana pri mjesečini po noći obnovio, kad se mletačkoj mornarici bila pridružila i bizantska, pa je Robert Guiskard pred premoćnim neprijateljem uzmakao želeći na kopnu okušati bojnu sreću. Uto je doskora s kopnenom vojskom iz Carigrada pošao prema Draču i car Aleksije, kamo je sa 70.000 momaka prispio mjeseca listopada 1081. On odmah protiv savjeta iskusnijih vođa zametnu pred Dračem s Normanima bitku, u kojoj su Normani vojvodskom vrsnoćom Guiskardovom i odvažnošću njegove žene Sigelgaite, koja je rastepeno jedno krilo normanske vojske opet obnovila, pa uz pripomoć val jada i hrvatskoga oružja, održali potpunu pobjedu nad šest puta jačom neprijateljskom vojskom. Kad je zetski vladar Bodin, koji je već svoje čete potpuno za boj bio razvrstao, da se bije za carevu stvar, vidio, da pobjeda odlučno naginje na normahsku stranu, povrati se, i ne upustivši se u boj, sa svojim četama kući. Pa i sâm car Aleksije pod konac bitke umače s bojišta, a pobjedonosni vojvoda Robert Guiskard još jače tada pritisnu Drač, koji izdajom nekih Mlečana (»tradutione quoründam Veneticorum«) i zauze u siječnju ili u veljači 1082. god. 61 ) skoj sili Hrvata za dobe narodnih vladara. Zagreb 1899. s. 109.—112. — Šišić: o. c. 1925. s 578.-582. al ) Dr. L. v. Héinemann: o. c. I. p. 319. i 320. — Aug. Fr. Gfrörer: Byzantinische Geschichten. Bd. I. Graz 1872. s. 518.—526. — Rački: Borba.,, Rad XXX. s. 83.-85. — B. Poparić: o. c. p. 112— i 15. .
