VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 155
155 izgleda tek kao objašnjena varijanta Račkoga istraživanja, u kojoj bi onaj »plemeniti vitez Vecelin« imao biti jedna te ista osoba. Uto doskora zaigraše na moru s jakim svojim brodovljem krvavu bojnu igru južnoitalski Normani s junačkim svojim vojvodom Robertom Guiskardom na čelu. Naročita želja bijaše ovoga normanskog vojvode, da bi obladao bizantskim carstvom, a u tom se upravo i slagao s moćnim papom Grgurom VIL, s kojim se bio izmirio u srpnju 1080. god. Papa je naime u oživotvorenju one Guiskardove želje vidio ujedno i ujedinjenje obiju rastavljenih crkvi, bizantske i rimske, pa je bio upravio i pismo na biskupe Kalabrije i Apulije, da u svemu idu na ruku Robe rtu Guiskardu. Ta je moralna papina potpora znatno djelovala, te je južno-italsko svećenstvo pomagalo Roberta Guiskarda pri oružanju i pripremiama protiv Carigrada, oko čega je normanski vojvoda već od polovice 1080. god. živo nastojao. Činilo mu se tad vrijeme za izvađanje njegove osnove zgodno, jer nemiri i građanski ratovi bijahu u to doba preoteli mah u bizantskom carstvu, iz kojih je konačno izašao pobjednikom vrsni car Aleksije Komnenac osvojivši Carigrad o Uskrsu 1081. god. Pa dok je još carstvu prijetila pogibao s maloazijske strane od Seldžuka, a s podunavske strane od Pečenega, pokušao je Robert Guiskard da osvoji ponajprije Albaniju, da tako dobije operacionu bazu za dalji svoj napredak prema Carigradu. Na svršetku svibnja 1081. god. otplovi jedan dio njegove mornarice iz Otranta pod vodstvom junačkoga njegova sina Boemunda i prispije sretno pred Valonu na obali epirskoj. Zauzevši Valonu i još neka obalna mjesta pode na Krf, koji je tek poslije dolaska očeva brodovlja zauzeo, pa se obojica tad dadoše na to, da zajednički s mora i s kopna opkole Drač, ne bi li to najvažnije strategičko mjesto na epirskoj obali što prije zauzeli. Sasvim naravno da su se bizantskom caru, koji se u ovako teškom položaju za saveznicima obzirao, u ovom ratu protiv Normana pridružili Mlečani nesamo zato, jer su im Normani bili tad najpogibeljniji protivnici na moru, nego još više zato, što su im Normani kao gospodari južne Italije, kad bi osvojili još Albaniju, mogli uništiti svu pomorsku trgovinu zatvorivši im posve Jadransko more. Pa i zetski vladar Bodin bio je uglavio s carem Aleksijem savez, po kome je imao sa svojim četama priteći u pomoć carskoj vojsci. Na normansku je pak stranu protiv zavidnih i pogibeljnih neprijatelja Mlečana i Bizantinaca, kao i prema smjeru svoje dosadašnje politike bio stao hrvatski kralj Dimitrija Zvonimir, jer su nesamo dubrovačke lađe pomagale Roberta Guiskarda, nego i lade dalmatinske, 60 ) koje ") Dr. L. v. Heinemann: o. c. I. Leipzig- 1894., p., 303—306., 309.—313. i 318—319. — Rački: Borba... Rad XXX. s. 81.—83. — B. Poparić: O pomor-
