VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 120
120 ab anno 1609. ad usque 1635. in diversis eorum congregationibus generalibus conclusi. A Ferdinando II. rege ac Imper. felicis recordat[ionis] Viennae die 8. Men [sis] Augusti (krivo mjesto Januarii) a. d. 1636. confirmati«. Poslije toga štampano je redom svih 29 članaka, koje je kralj Ferdinand II. g. 1636. potvrdio, i o kojima smo već s prijeda govorili. Zašto Ritter nije štampao još i onih dvadeset članaka od 1643.—1681., koje je kralj Leopold I. god 1681. potvrdio, i koji su upisani u istoj knjizi saborskih protokola, ne možemo se dosjetiti; moguće da je Ritter štampanjem prvoga niza artikula htio samo podsjetiti izabranu komisiju na njezinu dužnost, jer po svoj prilici nije ništa radila. Ritter je te članke štampao na svoju ruku, jer da je to bilo kakovo službeno izdanje, jamačno bi se to i spomenulo, a ne bi Ritter u dva maha (1702. i 1705.) posvećivao knjižicu staležima i redovima kraljevstva Hrvatske i Slavonije. Vjerojatno je, da članovi komisije nijesu imali u njega pravoga povjerenja; naročito se znade, da mu kanonik i kustos zagrebačkoga kaptola Ivan Znika nije dao ni zaviriti u kaptolski arhiv, jer se je bojao, da bi mogao što upotrebiti na korist kraljevskoga fiska, a na štetu kaptola i kraljevstva hrvatskoga 10 ). Jamačno je i to nešto pridonijelo, da izabrana komisija nije svoje zadaće ispunila. I tako nije ni došlo do štampanja priručnika za političare, kako se je u prvi kraj mislilo. Dakako da je tu bila nešto kriva i tadanja predrasuda, da bi se štampanjem privilegija i drugih spisa oštetili interesi onih, koji su ih posjedovali. II. De municipalibus iuribus et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. (1830.). Moguće je, da je nerad komisije od god. 1701. skrivilo još i to, što je u prvoj desetini XVIII. stoljeća planula borba izmedju Hrvatske i Ugarske o valjanosti zasebnih zakona hrvatskih. Već na ugarskom saboru od god. 1708.. iznijeli su ugarski staleži predlog, da bude kralju dopušteno potvrdjivanje hrvatskih prava, statuta i privilegija, ali samo toliko, koliko se ne kose s pozitivnim zakonima kraljevstva Ungarije (in quantum positivis regni Hungariae legibus non sunt contraria). 17 ) Radi te primjedbe ili glose ugarskih staleža, kojom se htjelo oboriti sve starije hrvatske zakone, koji se nijesu podudarali s ugarskima, a naročito vjerski zakon protiv evangelika, 1(t ) Vidi moju radnju: Život i djela Pavla Rittera Vitezovića, str. 171—172. 17 ) Vidi moju studiju »Hrvatska pragmatička sankcija«. (Rad jugoslavenske akademije, knjiga 206, str. 75—76.
