VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 7

drugo su Neki

Sb

), treće Megeri

36

), četvrto Kurtugermat, peto Tarijan, šesto Genah, sedmo Kar i, osmo Kasi. I tako medju se sljubljeni Kabari sa Turcima obitavahu u zemlji Pečenega

37

). Kašnje pako pozvani od Leona hristoljubivoga i preslavnoga cara prevezu se

38

), zavojšte na Simeona

39

), svladaju ga. I tjerajući ga, dodjoše do Preslave gradske i još nisu bili osvojili Panonije. Iz toga vremena potiče notica u gl. 13, koja označuje medju Magjara, a možda i informacije о njihovoj ranoj po

vjesti u gl. 38. »Ovo' vrijeme, veli Bury, dok su pobjegli Magjari jošte strepili od imena Pečenega, čini se, da je najvjerovatnije doba za poslanstvo Gabrijela glave 8.« (Sr. i Bury, Hist. Αρ. XII. p. 490). Ugarski historičar Mdtyas Florian (Ertekezesek a törteneti tudomänyok köreböl, kiadja a m. tuđ. Akademia, XVII. 9. 52.) meće bugarsko-magjarski rat u g. 888. proljeće do jeseni 889-, pa drži, da su g. 889. Magjari već došli u južne krajeve njihove postojbine (cf. p. 21—22)Medje u c. 13 su prema Bury-u iz vremena Leona VI., a dočim one u c. 40 iz vremena Konstantina samoga (sr. Manojlovič i Rad 187. p. 12.) Ova je notica iz dobe intervala izmedju seobe Magjara u Atelkuzu i njihovoga zauzeća Panonije (Bury, p. 132 i si.). Riječi u glavi 13-, kad se spominje zemlja Svetopukova

: »ήτις *al παντελώς ήφανίσθ·η, dodatak je Konstantinov (Bury). Medje za Konstantinovo vrijeme odgovaraju sa pogreškom od po kvadranta (Bury, p. 132), dočim je orientacija za Leonovudobu još malo više pogrešna (cio kvadrant). Zanimivo je primjetiti, da c. 13. i 40. jednako omedjašuje Magjarsku, tek što su Hrvati u glavi 13. πρδς τα δρη, dočim su u gl. 40. na jugu. A u glavi 13. je na jugu Sveto pukova država. A po glavi 13 fali προς το άνατολικον μέρος, gdje sjede po gl. 40. Bugari, sr. Manojlovič, IV. p. 107. Manojlovič IV. 115, veli, da je za Hrvate krivo rečeno jug, jer ovi su od Po~ tisja stajali к jugozapadu. Ovo ali ne stoji, jer su Hrvati ilirski stajali na jugu. Kad je pisan magjarski dio cc. 38—49, možemo tek zaključivati iz posjeta Gylasa i Karchasa u Carigrad. Na kraju gl. 40 se veli, da je sada arhon Falici, sin Jutoce, a unuk Arpada. Što se pako tiče vrela, to je po Bury-u pripovjedanje о Pečenezima poteklo iz pečeneskoga, a ono о Magjarima iz magjarskoga vrela. Evo dokaza: osvojenje Lebedije po Pečenezima spominje se tek u magjarskoj povjesti. Imena Atelkuzu nema u pečeneškoj povjesti. Pisac je reproducirao jedne i druge izvore nezavisno jedne od drugih. (Bury, p. 136). 35

) Marczali transkribira η sa ć. u

) Μεγέρη (mejeri < megyeri). Ova forma sačuvana kod Anonyma: denlumoger i hetumoger(c. v. Kuun: Relat. 1.

141), pa formi „megyer" u nazivlju mjesta. Kuun, I. 151. i Darko, 1. c. 481. Najnovija о tom rasprava od Homana u Törte

nelmi szemle, 1917, p. 129. 240. 3J

) Pečeneska je obuhvatala sadanju južnu Rusiju od Dona do donjega Dunava, Manojlovič, IV. p. 102. *) Fali ime rijeke. Cf. ekskurs к gl. 31. p. 25, op. 3.·, Leonis Tact. 18. 43

39

) Sr. gl. 51. p. 4. Rat taj bio 893. po mijenju R. P. Gverina Songeona Hist, de la Bulgarie, p. 141. Tako i Finlay II. 281 uz priuzdržaj, pa Jireček, koj sada u srpskoj povjesti veli valjda 893—896 (Rad. 189). Bury (Treat. 134) ističe, da je tek stalna godina saveza Romajaca i Magjara protiv Bugarom, koju meću Annal. Fuldens. u god. 896. Bury postavlja početak bugarskoga rata i magjarsku provalu u Bugarsku u 890., a kasniju osvetu Simeona i magjarsku seobu u 897. To potvrdjuje i Nestorova kronika od A. M. 6406 = A. D. 898. Ed. Miklošić p. 12. Sr. о tom Malyas Florian, I. с. p. 5 i si. cf. gl. 51 De adm. imp., pa Leonis Tact. XVIII. Μ. Η. К. 41. (Meursius