VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)

Strana - 87

Da se odmah fiksirala kompetencija pojedinih oblasti, koje je sada čekao nov i zamašan posao, bilo bi se vidjelo, kako se treba čim prije latiti posla, da se dopremi u državu što više pisanog materijala. Smisao za značenje administrativno-praktičnog materijala bio bi pobudio i više smisla za historijsko-znanstveni. Treblo je čim prije organizovati jednu oblast, koja bi imala da vodi čitav posao o likvidaciji arhivskog pitanja sa stranim državama, s Austrijom, Madjarskom i Italijom, ili barem povjeriti taj posao jednoj od postojećih, najbolje kojem državnom arhivu, kad bi mu se bila postavila na raspolaganje potrebita sredstva, dovoljan broj odgovarajućeg personala, administrativna i naučna pomagala te, razumije se, novčana sredstva. Državni arhiv u Zagrebu, više je puta potaknuo, da se to učini pa, kad nije nigdje našao odziva, pokušao je, da sam učini ono, što se dalo učiniti i ako na to nije bio pozvan od kompetentnih oblasti. Ovaj ured nije se ograničio samo na svoje potrebe, koje, i ako su vrlo velike, ipak ciljaju u glavnome k jednom pitanju. Njemu je glavno, da mu se vrati materijal, koji mu je na ilegalan način odnesen u Madjarsku. Pa ipak je uložio mnogo truda, da se arhivsko pitanje likvidira u punom opsegu, bez obzira na to, hoće li stanovite količine materijala biti predane njemu ili kojem drugom arhivu. Glavno mu je bilo, da se posao započne i provadja na ozbiljan način, ali samo po onim kriterijima, koji mogu da vrijede za ovaj posao, a nipošto po nazorima pojedinaca, koji su više puta bili vrlo subjektivno iznesem' i koji su jasno odavali, da idu za sasvijem drugim svrhama nego što su svrhe arhivistike. Imat ćemo prigode, da se vratimo na rad Državnog Arhiva u * Zagrebu i da kritički analizujemo neka druga mnijenja. Sada treba da nastavimo analizu prvih posebnih utanačenja s Austrijom, jer su ova mnogo doprinijela, da se izadje na čisto s nekim pitanjima, za koje postojahu razna poimanja. U pogledu arhivskih utanačenja pojedinih država s Austrijskom Republikom osobito mjesto zauzimlje Čehoslovačka Republika. Praktičnim rješenjem arhivskih pitanja pozabavila se, još prije nego što su ovakova pitanja došla pred medjunarodni forum mirovne konferencije, čehoslovačka likvidaciona komisija u Beču. Općenita likvidaciona komisija, u kojoj bijahu zastupane i druge države, imala je izvršiti podjelu zajedničkih posala (na pr. administrativnih) u bivšoj monarhiji, a u prvom redu podjelu predjašnjih zajedničkih dobara. To je imao da bude zajednički medjudržavni akt, kome je dao povoda austrijski zakon od 12. novembra 1918., kojim je Republika Austrija prenijela na sebe čitav imetak bivše monarhije. Ostali, predjašnji austrijski, narodi nijesu imali nika-